Grad na čijim krovovima još uvijek stoje topovska đulad iz vremena Napoleona

Kada smo prvi put stali na zidine Dubrovnika, osjetili smo snagu grada koji je vjekovima kupovao mir slobodom. Fasciniralo nas je to što, dok šetate starom jezgrom, na fasadama i krovovima još uvijek možete vidjeti topovska đulad koja su tu ostala iz vremena Napoleonovih opsada, ali i onih kasnijih. Nismo mogli vjerovati da su neka od njih namjerno ostavljena u zidovima kao vječni podsjetnik na dane kada je grad bio pod vatrom. Saznali smo da je Dubrovnik, grad bez prave vojske, opstajao zahvaljujući vrhunskoj diplomatiji i bogatstvu koje je sticao trgovinom. Zanimljivo je da su Dubrovčani radije plaćali danak nego ulazili u ratove koje ne mogu dobiti, ali kada bi bili napadnuti, njihove zidine su postajale nepremostiva prepreka. Prema dostupnim podacima, grad je preživio razorni zemljotres 1667. godine, ali je duh slobode ostao netaknut. Dok smo posmatrali đulad koja “spavaju” u kamenu fasada, shvatili smo da su to ožiljci jednog grada-heroja. Za nas je Dubrovnik bio i ostao lekcija o tome kako se mudrošću i pregovorima može postići više nego mačem, a taj stari metal u zidu je tu samo da nas opomene da sloboda nikada nije bila besplatna. To je grad koji vas posmatra svojim kamenim očima, ponosan na svaki ožiljak koji nosi.