Pećina u kojoj žive “zmajeva djeca” koja mogu da gladuju deset godina bez prestanka

Ulazak u Postojnsku jamu bio je kao silazak u srce drugog svijeta. Vozili smo se malim vozom kroz kilometre osvijetljenih dvorana punih stalaktita, ali nas je najviše fasciniralo ono što smo vidjeli u jednom zamračenom akvarijumu. Čovječja ribica, to neobično, slijepo biće prozirne kože, ovdje je prava kraljica. Saznali smo da su stari mještani, kada bi rijeka Pivka tokom poplava izbacila ove ribice na površinu, vjerovali da su to mladunci zmaja koji živi u pećini. Nismo mogli vjerovati kada su nam vodiči rekli da ovo biće može da preživi i do deset godina bez trunke hrane! To je nevjerovatan mehanizam preživljavanja u svijetu gdje sunce nikada ne zalazi. Otkrili smo da Postojnska jama nije samo pećina, već ogroman sistem od 24 kilometra kanala koje je voda dubila milionima godina. Fasciniralo nas je što je baš ova pećina imala električno osvjetljenje prije mnogih evropskih gradova, još krajem 19. vijeka. Zanimljivo je da je unutrašnjost toliko akustična da se u takozvanoj “Koncertnoj dvorani” često održavaju nastupi simfonijskih orkestara. Dok smo se vraćali prema izlazu, pitali smo se koliko još takvih “zmajeva” spava u neistraženim dijelovima podzemlja. Postojna nam je otvorila oči za jedan tihi, spori svijet koji pulsira ispod naših nogu, podsjećajući nas na to koliko je život prilagodljiv i u najtežim uslovima.