Grad u kojem se planine spajaju sa morem, a ulice su građene kao lavirint da bi zbunile pirate

Ulazak u Kotor bio je kao ulazak u lavirint iz kojeg nismo željeli izaći. Fasciniralo nas je to što ovaj grad, smješten na samom kraju najjužnijeg fjorda Evrope, nema niti jednu ulicu koja se siječe pod pravim uglom. Nismo mogli vjerovati da je to urađeno namjerno… graditelji su projektovali ove uske prolaze i nepravilne trgove kako bi zbunili pirate i osvajače koji bi uspjeli probiti gradske kapije. Saznali smo da bi se neprijatelj, nepoznavajući grad, brzo izgubio u mraku uskih ulica, postajući laka meta za branitelje sa prozora. Zanimljivo je posmatrati zidine koje se, poput kamenog zmaja, penju uz skoro vertikalne litice planine Lovćen, dosežući visinu od 280 metara iznad mora. Prema dostupnim podacima, Kotor je jedan od najbolje očuvanih srednjovjekovnih gradova na Jadranu, pod zaštitom UNESCO-a. Dok smo se penjali ka tvrđavi Sveti Ivan, osjetili smo strahopoštovanje prema onima koji su taj kamen nosili uz brdo. Grad je vjekovima bio neosvojiv, ne samo zbog zidova, već zbog te savršene simbioze planine i mora. Za nas je Kotor ostao grad mačaka, tišine i tajnih prolaza, mjesto gdje svaki ćošak krije novu zagonetku i gdje je nemoguće ne izgubiti se… ali to je upravo ono što su graditelji i željeli.