Manastir Ždrebaonik: Mošti koje su premještane 20 puta, ali svaki put bi se same vratile na isto mjesto u Danilovgradu. – Manastir čuva mošti Svetog Arsenija Sremca. Istorijski, mošti su sklanjane pred Turcima širom Crne Gore i Srbije. Svaki put bi se, nakon prestanka opasnosti, vraćale u Ždrebaonik, što je narod povezao sa voljom sveca.

Zamislite jedno mirno mjesto u blizini Danilovgrada, gdje se tišina miješa sa mirisom tamjana i svježeg povjetarca sa obližnjih brda. Upravo tamo, u manastiru Ždrebaonik, susreli smo se sa pričom koja zvuči kao scenario za neki holivudski film, ali je zapravo duboko ukorijenjena u stvarnu istoriju i vjeru ovog naroda. Mi smo bili potpuno fascinirani kada smo čuli detalje o moštima Svetog Arsenija Sremca, koje su, prema narodnom predanju i istorijskim zapisima, seljene više od dvadeset puta kroz vjekove, da bi se na kraju uvijek, gotovo neobjašnjivo, vraćale na ovo sveto mjesto.

Kada smo počeli istraživati ovu temu, nismo mogli da povjerujemo koliko je truda i rizika bilo uloženo u očuvanje ovih moštiju. Zamislite samo tu scenu kroz istoriju… Turci nadiru, sela gore, a monasi i vjerni narod, pod okriljem noći, nose kivot sa svecem kroz neprohodne crnogorske krševe i srbijanske planine. To nije bila obična selidba, to je bila borba za duhovni opstanak. Svaki put kada bi opasnost zakucala na vrata, mošti bi krenule na put. Bile su u Kosijerevu, u Ždrebaoniku, pa bježale u brda, pa se skrivale po pećinama… ali čim bi zavladao mir, one su se vraćale kući.

Nama je bilo nevjerovatno otkriti da se u narodu razvilo vjerovanje kako se mošti ne vraćaju samo zato što ih ljudi donose, već zato što je to volja samog sveca. Postoje priče koje smo čuli od lokalaca, onako uz kafu, kako bi se kivot činio neobično teškim kada bi ga pokušali odnijeti negdje gdje nije suđeno da bude, a lakim kao pero kada bi put vodio nazad ka Danilovgradu. Iako nauka i racionalni um traže logična objašnjenja, mi smo ostali zatečeni tom snagom vjere koja prožima svaki kamen ovog manastira. Prosto osjetite neku čudnu energiju dok stojite ispred kivota, znajući kroz šta je sve prošao da bi danas bio tu pred vama.

Zanimljivo nam je bilo i to koliko je Ždrebaonik zapravo važan u širem kontekstu. On nije samo lokalna svetinja. Sveti Arsenije Sremac bio je nasljednik Svetog Save na tronu srpske arhiepiskopije, što ovoj priči daje dodatnu težinu. Mi smo se pitali, kako je moguće da su, uprkos svim tim silnim premještanjima, mošti ostale potpuno sačuvane? Tokom vjekova, kivot je prelazio rijeke, sklanjan je u vlažne pećine, nošen na rukama kroz snježne oluje… i svaki put bi se vratio u Ždrebaonik u savršenom stanju. To je detalj koji nas je posebno zaintrigirao i natjerao nas da se zapitamo o stvarima koje su izvan našeg svakodnevnog razumijevanja.

Jedna od najupečatljivijih priča koju smo saznali jeste ona iz perioda kada su Turci odlučili da po svaku cijenu unište mošti, znajući koliko one znače narodu. Možete li zamisliti tu napetost? Čitava vojska traga za jednim drvenim kivotom, dok ga obični ljudi kriju u svojim kućama, rizikujući sopstvene živote. Često bi se desilo da potjera prođe na samo par metara od mjesta gdje su mošti sakrivene, ali ih nikada ne bi pronašli. Mi smo bili oduševljeni tom hrabrošću i snalažljivošću naroda koji je u svecu vidio svoju jedinu nadu i zaštitu.

Danas, manastir Ždrebaonik izgleda mirno i spokojno, kao da se nikada ništa dramatično nije desilo. Ali, ako malo bolje osmotrite zidine i popričate sa monahinjama, shvatićete da je svaki milimetar ovog mjesta natopljen istorijom. Nama je bilo fascinantno vidjeti ljude koji dolaze iz dalekih krajeva, ne samo iz Crne Gore i BiH, već iz cijelog svijeta, samo da bi dotakli kivot. Postoji ta neka tiha radost u vazduhu, osjećaj da je pravda pobijedila i da je svetac konačno našao svoj mir nakon vijekova lutanja. Mi smo se šalili kako bi te mošti, da mogu da govore, ispričale više o istoriji Balkana nego svi udžbenici zajedno.

Na kraju, posjeta Ždrebaoniku nas je naučila nečemu važnom… neke stvari se jednostavno ne daju pomjeriti ako im tamo nije mjesto. Mošti su premještane dvadeset puta, bježale su od vatre i mača, ali magnetizam ovog mjesta u Danilovgradu bio je jači od svega. To nam je bio podsjetnik da, bez obzira na to koliko nas životni vjetrovi nosili na različite strane, uvijek postoji to jedno mjesto kojem pripadamo. Mi smo otišli odatle sa osmijehom na licu, prepuni utisaka i sa jednom novom, neobičnom pričom koju ćemo sigurno još dugo prepričavati prijateljima uz kafu. Ako vas put ikada nanese u ovaj dio Crne Gore, obavezno svratite… možda i vi osjetite taj čudesni zov povratka koji vijekovima čuva Svetog Arsenija.