Najstarija maslina u Evropi raste u Baru, stara je više od 2.200 godina — i još uvijek možete kupiti njeno ulje

Na južnim obroncima Bara, u blizini crnogorske obale, raste maslina za koju se procjenjuje da je stara više od dvije hiljade i dvjesto godina, što je čini jednom od najstarijih u Evropi i svijetu. Ova drevna maslina je zaštićena kao prirodni spomenik i još uvijek svake godine daje plodove, a maslinovo ulje proizvedeno od njenih plodova prodaje se posjetiocima na licu mjesta. Preživjela je dva velika požara koja su joj oštetila stablo, ali je nastavila da raste i rađa, svjedočeći o nevjerovatnoj vitalnosti. Na lokaciji postoji mali centar za posjetitelje, a ulaz se plaća simboličnu naknadu, što ovu atrakciju čini dostupnom gotovo svakom turisti. Uz stablo se vežu i legende o svadbenim običajima i zavjetima koje su mladenci izgovarali upravo pod ovom krošnjom. Stara maslina u Baru je rijedak primjer “rekordne” prirodne atrakcije koja nije prenamijenjena u potpunosti za turiste, već je ostala vjerna svojoj izvornoj svrsi – daje plodove, kao što ih je davala i Rimljanima i Vizantijcima i svim drugim civilizacijama koje su se smjenjivale na ovom prostoru. Stajao sam pored te masline, dodirivao njeno ispucalo, staro stablo koje je bilo toplo od crnogorskog sunca, i razmišljao o tome šta je sve ona vidjela: rimske legije, vizantijske sveštenike, mletačke trgovce, turske karavane, sve do današnjih turista sa smartfonima koji se slikaju pod njenim granama. I dok sam kupovao malu bočicu ulja od njenih plodova, sinulo mi je da u rukama držim esenciju vremena, tečno svjedočanstvo dvadeset dva vijeka istorije sabijene u nekoliko kapi zlatno-zelene tečnosti koja miriše na travu, so i vječnost. Stara maslina u Baru nije samo drvo – ona je spomenik, svjedok, filozof. Kada joj priđete, prvo što primijetite je nevjerovatna veličina stabla. Ono je ispucalo, kvrgavo, izbrazdano dubokim borama koje izgledaju kao lice starca koji je previše toga vidio. Obim stabla je impresivan, potrebno je nekoliko odraslih ljudi da ga obgrle. Krošnja je široka i bujna, i dalje daje plodove – male, tamne masline koje su možda potomci onih istih maslina koje su brali ljudi u antici. Ono što me posebno fascinira kod ove masline je njena istorijska svijest, ako tako nešto može da postoji kod drveta. Ova maslina je bila svjedok gotovo cjelokupne pisane istorije ovog prostora. Kada su Rimljani osvojili ove krajeve i gradili puteve i gradove, ona je već bila stara. Kada su Vizantijci širili hrišćanstvo i gradili crkve, ona je nastavila da rađa. Kada su Mlečani i Turci ratovali za prevlast na Jadranu, ona je mirno stajala na svom brežuljku i puštala da istorija protiče pored nje. Preživjela je zemljotrese, požare, suše i oluje. Dva velika požara su joj ozbiljno oštetila stablo – možete i danas vidjeti ožiljke, velike crne rupe u stablu gdje je vatra progutala drvo. Ali maslina je preživjela. Iz oštećenog stabla potjerali su novi izdanci, i ona je nastavila da raste i rađa, kao da se ništa nije dogodilo. Lokalno stanovništvo ima poseban odnos sa ovom maslinom. Za njih, ona je više od atrakcije – ona je član porodice, zaštitnik, simbol. Generacije mladenaca su se slikale pod njenom krošnjom, vjerujući da će im donijeti sreću u braku. Stari ljudi iz Bara pričaju kako su njihovi djedovi i pradjedovi dolazili da se odmore u hladu Stare masline, kako su pod njom sklapali dogovore, razgovarali o politici, pjevali pjesme. Jedna legenda kaže da se pod ovom maslinom sastajao i sud, i da su se zavjeti izgovoreni pod njenom krošnjom smatrali svetim i neprekršivim. Kada kupite malu bočicu ulja od plodova Stare masline u suvenirnici pored drveta, dobijete i sertifikat koji potvrđuje da je ulje zaista od njenih plodova. To je vjerovatno jedino maslinovo ulje na svijetu koje možete kupiti sa garancijom da potiče sa drveta starog preko dva milenijuma. I dok sam držao tu bočicu u ruci i gledao kroz njeno zlatno-zeleno staklo, shvatio sam da u ruci držim nešto što je teško opisati riječima. To nije samo ulje – to je ekstrakt vremena, koncentrovana istorija, tečno svjedočanstvo o trajanju. Svaka kap tog ulja sadrži sunce koje je sijalo nad ovim brežuljkom dok su Rimljani marširali drumovima, vodu koja je natapala korijenje ove masline dok su Vizantijci gradili svoje crkve, minerale iz zemlje koja je bila svjedok svih civilizacija koje su se smjenjivale na ovom prostoru. Stara maslina u Baru me je naučila nečemu važnom: da postoji nešto plemenito u trajanju, u istrajavanju, u tihom i postojanom opstajanju uprkos svim olujama koje istorija donosi. Ona nije najveća, nije najpoznatija, nije najfotogeničnija atrakcija na crnogorskom primorju. Ali ona je možda i najdublja, najautentičnija, najistinitija. I dok sam stajao pored nje i dodirivao njeno toplo, ispucalo stablo, poželio sam da i mi, ljudi, možemo naučiti nešto od maslina. Da izdržimo. Da preživimo požare i oluje. Da nastavimo da rađamo plodove, čak i kada nam stablo izgori. Da trajemo.