Grad Trogir: Grad-muzej na malom ostrvu, ali na katedrali postoji skulptura koja prikazuje biće koje nauka ne može da klasifikuje. – Katedrala Sv. Lovre ima čuveni portal majstora Radovana. Među biblijskim scenama nalaze se i prikazi egzotičnih životinja i mitskih bića koja izgledaju nevjerovatno precizno, iako majstor nikada nije mogao vidjeti takva stvorenja.

Zamislite da šetate uskim, kamenim ulicama Trogira, grada koji više liči na scenografiju nekog fantastičnog filma nego na stvarno mjesto na jadranskoj obali. Dok sunce polako zalazi i baca dugačke sjenke preko drevnih fasada, put vas nanosi pred katedralu Svetog Lovre. Tu smo se mi zaustavili, potpuno zatečeni pred onim što se smatra najznačajnijim srednjovjekovnim portalom na istočnom Jadranu. Radovanov portal nije samo ulaz u crkvu, to je prava kamena enciklopedija, ali jedna od onih u kojoj su stranice pomiješane, a ilustracije kriju tajne koje nauka ni nakon osam vijekova ne može do kraja da objasni.

Kada smo prvi put stali ispred ovog remek djela, osjećali smo se kao da pokušavamo da riješimo neku drevnu zagonetku. Majstor Radovan, taj genijalni kipar o kome zapravo znamo jako malo, ostavio je svoj potpis 1240. godine, ponosno ističući da je on najbolji u ovom zanatu. I zaista, dok gledate te nevjerovatne detalje, ne možete a da se ne složite s njim. Ali, ono što nas je potpuno izulo iz cipela nisu bili prizori svetaca ili biblijske scene koje očekujete na jednom ovakvom mjestu. Našu pažnju su privukla bića koja tamo, po svim pravilima logike i istorije, jednostavno ne bi trebala da budu.

Naime, usred svih tih religioznih motiva, Majstor Radovan je uklesao egzotične životinje i mitska bića sa takvom preciznošću da smo se zapitali odakle mu uopšte ideja. Govorimo o vremenu kada nije bilo interneta, televizije, pa čak ni knjiga sa ilustracijama koje bi običan kipar iz Dalmacije mogao da lista uz kafu. Fasciniralo nas je saznanje da su na portalu prikazani lavovi, slonovi, pa čak i bića koja izgledaju kao da su stigla pravo iz nekog bestijarija dalekog istoka. Kako je Radovan znao kako izgleda slon u pokretu? Neki kažu da je učio u Italiji ili Francuskoj, ali čak i tamo su takve životinje bile čista egzotika. Mi smo satima nagađali da li je možda vidio nekog putnika namjernika koji mu je opisivao te čudesne zvijeri ili je njegova mašta bila toliko moćna da je predvidjela anatomiju bića koja nikada nije vidio uživo.

Posebna poslastica za nas bili su prikazi mjeseci u godini. To su mali, svakodnevni prizori koji vam govore više o životu u trinaestom vijeku nego bilo koji udžbenik istorije. Vidite ljude kako kolju svinje, sijeku drva, griju noge pored vatre ili strižu ovce. To je taj realizam koji nas je oduševio, jer Radovan nije klesao samo uzvišene ideale, on je klesao život. Ali, čak i tu postoji kvaka. Neki od tih prikaza su toliko neobični da istoričari umjetnosti i dalje lome koplja oko njihovog pravog značenja. Na primjer, jedan lik na portalu prikazuje biće koje nauka jednostavno ne može da klasifikuje. Ima ljudske karakteristike, ali je okruženo simbolima koji prkose svakom poznatom ikonografskom ključu. Nama je to izgledalo kao neka vrsta srednjovjekovnog šifrovanog koda koji čeka svog razbijača.

A tek priča o Adamu i Evi na ulazu… Oni stoje na lavovima koji čuvaju stražu, i to su prvi takvi prikazi golih ljudskih tijela u prirodnoj veličini na ovim prostorima nakon antike. Zamislite taj skandal u ono vrijeme! Dok smo stajali tamo, pokušavali smo da zamislimo izraze lica tadašnjih Trogirana kada su prvi put vidjeli te skulpture. Za njih je to moralo biti jednako šokantno kao što bi za nas danas bila pojava vještačke inteligencije koja sama od sebe stvara umjetnost. Radovan je bio buntovnik, neko ko se usudio da unese ljudskost i anatomsku tačnost tamo gdje je vladala stroga crkvena konvencija.

Zanimljivo nam je bilo i to što portal zapravo nikada nije završen onako kako je prvobitno planirano. Kroz vijekove su ga dopunjavali drugi majstori, ali niko nije uspio da dostigne tu Radovanovu energiju i tajanstvenost. Postoji nešto u tom kamenu što vas tjera da se stalno vraćate. Svaki put kad smo ponovo pogledali, otkrili bismo novi detalj, neku skrivenu životinju u viticama ili neobičan izraz lica nekog od apostola. Čini nam se da je Majstor Radovan u svoj rad utkao mnogo više od vjerskih poruka… on je tamo sakrio duh jednog vremena koje je bilo mnogo naprednije i čudnije nego što mi to danas mislimo.

Na kraju, sjedeći na obližnjem trgu i posmatrajući katedralu, shvatili smo da je Trogir zaista grad muzej. Ali onaj muzej u kojem eksponati pričaju viceve, kriju tajne i posmatraju vas dok vi posmatrate njih. Radovanov portal je srce te priče. On nas podsjeća da su čak i u najmračnijim vremenima postojali ljudi koji su vidjeli dalje, osjećali dublje i stvarali stvari koje će zbunjivati generacije. Mi smo otišli iz Trogira sa više pitanja nego odgovora, ali to je i čar ovakvih mjesta. Ako vas put ikada nanese tamo, nemojte samo proći kroz ta vrata. Zastanite, pogledajte tog kamenog slona ili to neidentifikovano biće i zapitajte se… šta je to Radovan zaista želio da nam kaže?