Sat na sarajevskoj kuli koji pokazuje tačno vrijeme samo u trenutku kada sunce nestane
Šetajući uskim ulicama Baščaršije, između mirisa svježe mljevene kafe i zvuka kuckanja kazandžijskih čekića, zastali smo ispred Sahat-kule. Na prvi pogled, izgleda kao i svaka druga istorijska građevina, ali nas je fasciniralo saznanje da je ovo vjerovatno jedini javni sat na svijetu koji mjeri “a la turca” vrijeme. Dok su naši telefoni i digitalni satovi pokazivali rano veče, ovaj stari mehanizam je ponosno kucao prema ponoći. Nismo mogli vjerovati da u 21. vijeku postoji sat koji se svakog dana mora ponovo podešavati kako bi ostao precizan. Tajna je u tome što on pokazuje 12 sati tačno u trenutku zalaska sunca, odnosno kada nastupi akšam. Za nas koji smo navikli na fiksne vremenske zone, koncept sata koji “trči” ili “kasni” u odnosu na kretanje sunca zvuči kao naučna fantastika, ali ovdje je to tradicija duga vijekovima. Posebno nas je oduševila priča o muvekitu, čovjeku koji se svake sedmice penje uz tačno 76 drvenih stepenika do samog vrha kule. On nije samo čuvar sata, on je astronom koji pomoću posebnih instrumenata izračunava tačan trenutak zalaska sunca i ručno podešava mehanizam. Zamislite samo tu odgovornost, dok se cijeli svijet oslanja na satelite, ovaj čovjek se oslanja na zvijezde i sopstvene ruke. Saznali smo da je sadašnji mehanizam donesen iz Londona krajem 19. vijeka, jer je stari bio previše dotrajao. Iako je tehnologija britanska, srce sata kuca po lunarnom kalendaru. Dok smo stajali u podnožju kule i čekali taj famozni trenutak, shvatili smo da ovaj sat ne služi samo da nam kaže kada je kraj dana, on nas podsjeća na neraskidivu vezu između čovjeka, prirode i vremena koje ne teče uvijek onako kako smo ga mi programirali. Fasciniralo nas je što se muvekitova soba nekada nalazila u dvorištu Begove džamije, gdje su se nalazili precizni instrumenti za mjerenje položaja sunca. Danas je to posao koji se prenosi s koljena na koljeno, čuvajući duh Sarajeva koji odbija da se potpuno pokori modernom tempu života. Ako ikada budete u blizini dok sunce polako tone iza sarajevskih brda, pogledajte gore. Vidjećete trenutak kada se istorija i astronomija susretnu u tačno 12 sati, dok je ostatak svijeta još uvijek u popodnevnim ili večernjim časovima. To je taj sarajevski inat i ljepota, sat koji je tačan samo onda kada priroda tako kaže, a mi smo imali privilegiju da to osjetimo na sopstvenoj koži.
