Ćele kulu: Spomenik od prkosa i kostiju

Postoje mjesta koja vas ostave nijemim, a Ćele kula u Nišu je jedno od njih. Kada smo stali ispred kule u koju su uzidane ljudske lobanje, prošla nas je jeza koju je teško opisati. Nakon bitke na Čegru 1809. godine, turski zapovjednik Huršid-paša naredio je da se od glava poginulih srpskih ustanika sazida kula kako bi zastrašio narod. Fasciniralo nas je saznanje da je prvobitno bilo uzidano čak 952 lobanje. Međutim, ono što nas je najviše pogodilo je reakcija naroda. Umjesto da pobjegnu u strahu, Srbi su ovu kulu počeli smatrati svetilištem. Nismo mogli vjerovati kakvu snagu ljudski duh može imati u najstrašnijim trenucima. Porodice su krišom vadile lobanje svojih bližnjih kako bi ih dostojno sahranile, pa ih je danas ostalo manje od stotinu. Jedna lobanja, za koju se vjeruje da pripada vođi ustanka Stevanu Sinđeliću, stoji izdvojena kao simbol nevjerovatne žrtve. Sinđelić je, vidjevši da je bitka izgubljena, pucao u barutanu i digao u vazduh i sebe i svoje vojnike, ali i neprijatelje. Ćele kula je danas pokrivena kapelom, a osjećaj unutra je težak ali ponosan. To nije samo spomenik smrti, to je dokaz da se sloboda nekada plaća najskupljom cijenom i da horor koji je trebao da slomi narod, može postati temelj njegove vječne slobode.