U prašumi Perućica stabla umiru isključivo od starosti, a ulazak je zabranjen svakome ko nema poseban razlog da tamo bude
Kad smo zakoračili na rub Perućice, imali smo osjećaj da prelazimo granicu između modernog svijeta i vremena koje je postojalo prije nego što je čovjek počeo da kroji prirodu po svojoj mjeri. Fasciniralo nas je saznanje da u srcu Evrope postoji mjesto gdje ljudska ruka nije posjekla niti jedno stablo stotinama godina. Ovdje vlada strogi zakon prirode… drvo niče, raste i na kraju umire isključivo od starosti ili pod uticajem prirodnih nepogoda. Nismo mogli vjerovati kolika je snaga tog životnog ciklusa dok smo posmatrali džinovske jele i smrče koje dosežu visinu od preko 50 metara. Prema dostupnim podacima, pojedina stabla su stara više od 300 godina, što Perućicu čini pravim živim muzejem. Čuli smo priče da je ulazak u strogi rezervat zabranjen bez pratnje stručnih lica ili posebnog odobrenja, jer se ovaj “posljednji komad netaknute prirode” čuva kao najveće blago. Naša radoznalost nas je vodila do vidikovaca sa kojih se pruža pogled na Skakavac, vodopad visok preko 70 metara koji se nalazi u samom srcu ove divljine. Zanimljivo je da je on toliko okružen neprohodnim terenom i gustim rastinjem da ga je zapravo mnogo lakše čuti nego vidjeti iz blizine. Taj šum vode koji odjekuje kroz vjekovnu šumu djeluje skoro hipnotišuće. Osjećali smo se kao posmatrači u svijetu koji nas ne treba, gdje mahovina prekriva srušena debla stvarajući nove ekosisteme, a tišina je toliko duboka da možete čuti sopstvene misli. Jedna od teorija kaže da je upravo ta nepristupačnost spasila Perućicu od sječe tokom burne istorije Balkana. Dok smo stajali na rubu ove prašume, shvatili smo da ona ne služi nama, mi smo tu samo gosti koji moraju poštovati njena pravila. Ovdje se ništa ne sadi i ništa se ne odnosi… svaki list koji padne ostaje tu da postane dio nove zemlje. To je podsjetnik na to kako bi svijet izgledao da smo mu dali da diše bez našeg miješanja, a taj osjećaj strahopoštovanja prema prirodi je nešto što ćemo dugo nositi u sebi.
