Manastir uklesan u vertikalnu stijenu koji izgleda kao da lebdi između neba i zemlje

Kada smo se iz doline Zete zagledali prema gore, prema okomitim stijenama planine Ostrog, nismo mogli vjerovati da se tamo, usred ničega, bijeli zdanje koje prkosi svim zakonima fizike. Manastir Ostrog izgleda kao da ga nije gradila ljudska ruka, već da je jednostavno izronio iz utrobe kamena. Fasciniralo nas je saznanje da je Gornji manastir, smješten na 900 metara nadmorske visine, podignut unutar dvije prirodne pećine u 17. vijeku. Dok smo se peli uzanim putem, pitali smo se kako su ljudi tada, bez ikakve mehanizacije, iznosili materijal uz te litice. Otkrili smo da je arhitektura ovdje potpuno podređena prirodi… zidovi manastira su zapravo stijene pećine koje su samo okrečene. Ono što nas je najviše pogodilo jeste priča o čudesnoj lozi koja raste iz čiste, suve stijene, na mjestu gdje nema ni zemlje ni vode. Prema vjerovanjima, ona je nikla na mjestu gdje se upokojio Sveti Vasilije Ostroški i već vijekovima rađa plod uprkos surovim planinskim uslovima. Saznali smo da se ovoj lozi pripisuju iscjeliteljske moći, posebno za parove koji ne mogu imati djecu. Nismo mogli ignorisati ni nevjerovatnu energiju koja vlada u maloj pećinskoj crkvici… tamo tišina ima neku posebnu težinu. Zanimljivo je da Ostrog posjećuju ljudi svih vjera, tražeći mir ili lijek, što ga čini jednim od rijetkih mjesta na Balkanu gdje se sve podjele brišu. Dok smo gledali sa balkona u ponor ispod nas, shvatili smo da je Ostrog trijumf volje nad materijom… dokaz da vjera može ukrotiti i najsuroviji kamen.