Crno jezero na kojem snijeg pada i u junu, a voda mijenja boju iz zelene u crnu

Čim smo stigli na Durmitor, noge su nas same povukle prema “gorskim očima”, a najveće i najdublje među njima, Crno jezero, odmah nas je opčinilo svojom tamnom, mističnom bojom. Fasciniralo nas je to što je jezero zapravo sastavljeno od dva manja, Velikog i Malog, koja su povezana uzanim kanalom koji ljeti često presuši. Nismo mogli vjerovati koliko se temperatura ovdje brzo mijenja… nismo rijetko čuli priče da snijeg zna zabijeliti obalu čak i u junu, dok se turisti u gradovima većveliko kupaju. Saznali smo da naziv “Crno” ne dolazi od prljavštine, naprotiv, voda je kristalno čista, ali dubina i gusta sjenka stoljetnih četinara koji se ogledaju u njoj stvaraju tu neprozirnu, tamnu nijansu. Otkrili smo da se ispod mirne površine krije pravi lavirint ponora. Najnevjerovatnija činjenica koju smo saznali je ta da voda iz jezera, kroz podzemne kanale, putuje kilometrima i izvire u rijekama Tari i Komarnici, prolazeći bukvalno kroz utrobu planine. Zanimljivo je da zimi, kada se jezero zaledi, planina počinje da “pjeva”. To je zapravo zvuk pucanja debelog leda koji odjekuje između vrhova, stvarajući jezive, ali prelijepe melodije. Nama je to zvučalo kao da Durmitor diše. Dok smo šetali kružnom stazom, shvatili smo da je Crno jezero mjesto gdje priroda još uvijek drži sve konce u svojim rukama, podsjećajući nas koliko smo mali pred silama koje su krojile ovaj krš milionima godina.