Manastir Glogovac: Svetinja na visoravni gdje snijeg pada horizontalno, a unutra se čuva krst koji sija u mraku bez ikakvog izvora svjetlosti. – Manastir u Janju kod Šipova. Zbog jakih vjetrova na visoravni, mećave su specifične. Krst u manastiru je izrađen od materijala koji ima prirodnu fluorescenciju, što izaziva strahopoštovanje kod vjernika.

Jeste li ikada čuli za mjesto gdje snijeg ne pada odozgo prema dolje, nego vas šamara direktno u lice dok se kreće horizontalno? Ako niste, onda vas vodimo na Janjsku visoravan kod Šipova, u posjetu manastiru Glogovac. Mi smo ostali potpuno zatečeni kada smo otkrili kakve se sve tajne kriju u ovom malom, naizgled skromnom zdanju koje prkosi vjetrovima i vijekovima. Zamislite tu scenu, stojite na visoravni, vjetar brije tako jako da snijeg bukvalno leti paralelno sa zemljom, a ispred vas se ukazuje svetinja koja kao da je izrasla iz same stijene kanjona rječice Glogovac.

Ono što nas je najviše fasciniralo nije samo ta surova priroda, već jedna nevjerovatna priča o krstu koji se čuva unutar manastira. Naime, u mraku ove svetinje postoji krst koji sija bez ikakvog spoljnog izvora svjetlosti. Prvo smo mislili da je u pitanju neka moderna trik rasvjeta, ali istina je mnogo zanimljivija. Krst je izrađen od posebnog materijala koji posjeduje prirodnu fluorescenciju. Vidjeti taj blagi, gotovo onostrani sjaj u tišini manastirske unutrašnjosti je iskustvo koje čovjeka naježi. Lokalni vjernici na to gledaju sa ogromnim strahopoštovanjem, a mi moramo priznati da, iako nauka ima objašnjenje, taj prizor i dalje djeluje kao čista magija.

Kroz istoriju, ovaj manastir je prošao kroz pravi pakao. Rušen je i paljen toliko puta da je pravo čudo što uopšte i danas stoji. Fascinantno nam je bilo saznanje da su ga Turci sravnili sa zemljom još 1463. godine, a onda su u devetnaestom vijeku Srbi iz ovog kraja morali tražiti posebnu dozvolu od sultana da ga obnove. Legenda kaže da je sultan postavio bizaran uslov, manastir se može obnoviti, ali se zvona ne smiju čuti dalje od najbližeg brda. Upravo zato su ga graditelji lukavo smjestili duboko u kanjon, zaklonjenog strmim liticama, kako bi zvuk zvona ostao zarobljen među brdima. To nam je dalo potpuno novu perspektivu o snalažljivosti naših predaka koji su bili spremni na sve samo da sačuvaju svoju vjeru i tradiciju.

Nismo mogli da povjerujemo koliko je ovaj kraj zapravo izolovan i autentičan. Janj nije samo geografski pojam, to je stanje uma. Ljudi ovdje su tvrdi kao onaj kamen od kojeg je manastir građen, ali su nevjerovatno gostoljubivi. Dok smo istraživali okolinu, saznali smo za Janjski sabor, manifestaciju koja se održava svake godine i koja okuplja ljude iz cijelog svijeta. To je trenutak kada tišina visoravni biva zamijenjena pjesmom, igrom i najljepšim narodnim nošnjama koje smo ikada vidjeli. Te nošnje su toliko detaljno ukrašene da svaka šara priča svoju priču, a mještani ih čuvaju kao najveće blago.

Zanimljivo je i to da je manastir u Drugom svjetskom ratu ponovo spaljen od strane ustaša, tačnije 1944. godine. Gledajući te stare zidine koje su danas obnovljene, osjeća se neka nevjerovatna energija. Mi smo sjedili u porti manastira, pijuckali kafu sa lokalcima i slušali priče o tome kako je patrijarh Pavle obožavao ovo mjesto. On ga je posjetio čak četiri puta, što dovoljno govori o duhovnom značaju Glogovca. Postoji čak i priča da je on lično osveštao obnovljene temelje i da je svaki put isticao mir koji se ovdje može pronaći, mir koji ne može pokvariti ni onaj horizontalni snijeg niti najjači vjetrovi sa visoravni.

Danas, manastir Glogovac nije samo vjerski objekat, on je simbol opstanka. Mi smo bili oduševljeni činjenicom da se radovi na uređenju porte i dalje nastavljaju, te da se gradi i kamp za hodočasnike. Vidjeti kako se zajednica trudi da ovo mjesto učini dostupnim svima, uprkos teškim uslovima i izolaciji, zaista uliva nadu. Ako ikada poželite da pobjegnete od modernog svijeta, od buke i stalne jurnjave, Janj je destinacija za vas. Samo se pripremite na to da bi vas priroda mogla iznenaditi svojim hirovima, ali onaj sjaj krsta u mraku manastira će vam definitivno osvijetliti put i ostati u sjećanju zauvijek.

Na kraju, posjeta Glogovcu nas je naučila da ljepota često leži u skromnosti i snazi koja ne viče, već tiho opstaje. Bez obzira na to da li ste vjernik ili samo putnik namjernik koji voli istoriju i neobične prirodne fenomene, ovo mjesto će vas natjerati da zastanete i zamislite se. Mi se već planiramo vratiti, možda ovaj put baš u vrijeme Janjskog sabora, da osjetimo taj puni puls života na Janjskoj visoravni. Do tada, sjećanje na horizontalni snijeg i tajanstveni svjetleći krst ostaje jedna od najdražih priča koju smo donijeli sa naših putovanja kroz prelijepu Bosnu i Hercegovinu.