PREKO 1000 STEPENIKA DO RAJA? 😱 Ovu crnogorsku tvrđavu gradili su punih 10 vekova, a pogled sa vrha krije nešto neverovatno! 👇
Zamislite da sjedite s nama na kafi, pijuckate svoj omiljeni espreso, a mi vam iznenada predložimo da spakujete kofere i krenete na mjesto gdje se planina bukvalno spaja s morem u najnevjerovatnijem zagrljaju istorije i prirode. Govorimo o Kotoru i njegovim čuvenim gradskim zidinama, tom kamenom čudu koje se poput džinovske zmije penje uz surove litice brda Sveti Ivan. Kada smo prvi put stigli tamo i pogledali u te nevjerovatne bedeme koji prkose gravitaciji, odmah nam je bilo jasno da to nije običan gradski zid, već monumentalno remek djelo koje krije nebrojene tajne, legende i ljudske sudbine klesane u kamenu vjekovima.
Prva stvar koja nas je potpuno fascinirala jeste sama razmjera ovog poduhvata. Zamislite bedeme koji su dugi preko četiri kilometra, na pojedinim mjestima visoki i do dvadeset metara, a široki od dva pa do nevjerovatnih šesnaest metara. Kada stojite u podnožju Starog grada, taj kameni pojas izgleda toliko moćno da vam odmah postane jasno zašto su ga mnogi osvajači samo nijemo posmatrali, ne usuđujući se ni da pokušaju napad. Gradnja ovog sistema trajala je nevjerovatnih deset vjekova, od devetog pa sve do devetnaestog vijeka. Svaka generacija, od Vizantijaca, preko srpske dinastije Nemanjića, pa do Mlečana i Austrougara, ostavila je svoj potpis na ovim zidinama, dodajući bastione, kule i kapije kako bi stvorili neosvojivu tvrđavu.
Ali, pravi izazov počinje tek kada odlučite da se popnete do same tvrđave Sveti Ivan, ili kako je lokalci često zovu, San Đovani. Pripremite se za ozbiljan kardio trening jer vas do vrha, koji se nalazi na oko 260 metara nadmorske visine, čeka tačno 1350 stepenika. Mi smo krenuli prilično ambiciozno, misleći kako to nije ništa strašno, ali već nakon prvih stotinu stepenika shvatili smo da kamen vjekovima poliran koracima vojnika, trgovaca i hodočasnika traži poštovanje i pažljiv korak. Ipak, svaki uzdah i kap znoja se isplate jer se sa svakim novim stepenikom pred vama otvara pogled koji doslovno oduzima dah… crveni krovovi starog Kotora postaju sve manji, a Bokokotorski zaliv se širi u svoj svojoj veličanstvenoj ljepoti.
Negdje na pola puta do vrha, ušuškana uz same litice, nalazi se crkva Gospe od Zdravlja iz petnaestog vijeka. Ova mala, ali nevjerovatno slikovita svetinja podignuta je u znak zahvalnosti za spas grada od kuge koja je u to vrijeme harala ovim prostorima. Za nas je ovo mjesto bilo savršena stanica za kratki predah, gdje smo sjedili u sjenci starog zvonika, posmatrali kruzere koji uplovljavaju u luku i slušali legende o tome kako su u najtežim trenucima istorije zvona ove crkve donosila utjehu i nadu uplašenom stanovništvu sakrivenom iza moćnih zidina.
Dok se penjete dalje, ne možete a da se ne zapitate kakav je bio život vojnika koji su vjekovima stražarili na ovim visinama. Zidine nisu građene samo od kamena i maltera, one su građene od ljudskih života i nevjerovatnog truda. Zamislite kako je izgledalo vući teške kamene blokove, oružje, hranu i vodu uz te strme litice po ljetnjoj hercegovačkoj i primorskoj vrućini, bez ikakve moderne mehanizacije. To nas je natjeralo da sa još većim divljenjem posmatramo svaki bastion i osmatračnicu koji su uklesani direktno u živu stijenu, pokazujući vrhunsko umijeće srednjovjekovnih neimara koji su uspjeli da spoje prirodni reljef i ljudsku arhitekturu u savršenu cjelinu.
Kada konačno stignete na sam vrh i zakoračite u unutrašnjost tvrđave Sveti Ivan, osjećaj je zaista neopisiv. Imate osjećaj kao da ste osvojili svijet, dok vam vjetar s mora hladi lice, a pod vama leži cijela Boka, taj najjužniji fjord Evrope koji izgleda kao da su ga bogovi lično nacrtali. Tvrđava je danas u ruševinama, ali te kamene dvorane, prolazi i zidine i dalje zrače nevjerovatnom energijom. Mi smo proveli sate istražujući skrivene uglove i zamišljajući davna vremena kada su se ovdje donosile sudbonosne odluke o odbrani grada od gusara i moćnih imperija.
A ako se pitate kada je najbolje vrijeme za ovaj poduhvat, naš topli savjet je da izbjegavate sredinu dana tokom ljetnjih mjeseci, jer sunce može biti zaista nemilosrdno na golom kamenu. Krenite rano ujutru, kada grad još spava i kada zidine pripadaju samo vama, ili pak kasno popodne, kako biste doživjeli spektakularan zalazak sunca koji pretvara cijeli zaliv u zlatno ogledalo. Kada se jednom spustite nazad među uske, kaldrmisane ulice starog Kotora, obećavamo vam da ćete na ovaj grad gledati potpuno drugim očima… ne samo kao na turističku atrakciju, već kao na vječni kameni spomenik ljudskoj upornosti, snazi i želji za slobodom.
