Jezero Sniježnica na Majevici: Voda koja krije potopljena sela, ali ribari tvrde da se tokom mirnih noći iz dubine čuje crkveno zvono. – Akumulaciono jezero nastalo za potrebe termoelektrane. Ispod vode se nalazi staro selo i crkva. Zvuk zvona je zapravo eho podzemnih gasova koji izlaze kroz potopljene objekte i stvaraju metalni zvuk.
Zamislite da sjedite na obroncima Majevice, dok se pred vama pruža mirna, tirkizna površina jezera Sniježnica. Na prvi pogled, to je samo još jedno prelijepo akumulaciono jezero, savršeno za ribolov ili popodnevni odmor. Međutim, čim smo zagrebali ispod površine i porazgovarali sa mještanima, otkrili smo priču koja ledi krv u žilama i budi maštu na najnevjerovatniji način. Sniježnica nije samo voda, ona je čuvar jednog potopljenog svijeta koji, prema riječima onih koji tamo provode noći, odbija da šuti.
Sve je počelo kada je odlučeno da se zbog potreba termoelektrane u Ugljeviku napravi vještačka akumulacija. Mi smo bili fascinirani, ali i pomalo tužni kada smo saznali da je cijelo jedno selo, sa svojim kućama, baštama i onim najsvetijim, seoskom crkvom, moralo biti žrtvovano zarad progresa. Voda je polako nadolazila, gutajući krovove i uspomene, dok na kraju od sela nije ostalo ništa osim legende. Danas, dok plovite čamcem iznad tih dubina, zapravo prelazite preko ulica kojima su nekada hodali ljudi i dvorišta u kojima su se igrala djeca. Prosto nismo mogli da povjerujemo da se ti objekti i dalje nalaze tamo dole, savršeno očuvani u hladnom zagrljaju jezera.
Ali, ovdje priča postaje stvarno čudna. Lokalni ribari, ljudi koji poznaju svaki kutak ove vode, ispričali su nam nešto što zvuči kao scena iz nekog fantastičnog filma. Kažu da se tokom onih potpuno mirnih, ljetnih noći, kada se ni list na drvetu ne pomjera, iz same dubine jezera jasno čuje crkveno zvono. Zamislite taj osjećaj, sjedite u čamcu, svuda oko vas je tišina, a onda odjednom, negdje odozdo, dopre prigušen, metalni zvuk koji odzvanja kroz vodu. Mi smo se naježili čitajući zapise o ovome, jer mještani su čvrsto uvjereni da to stara crkva šalje poruku da nije zaboravljena.
Naravno, mi smo po prirodi radoznali pa smo potražili šta nauka kaže o ovom fenomenu. Objašnjenje je, zapravo, jednako fascinantno kao i sama legenda, iako malo manje mistično. Ispostavilo se da potopljeni objekti, posebno oni zatvoreni poput crkve, i dalje kriju džepove vazduha i gasova. Kako se pritisak u jezeru mijenja ili kako gasovi uslijed raspadanja organskih materija izbijaju napolje, oni prolaze kroz šupljine i metalne dijelove starih konstrukcija. Taj proces stvara specifičan eho i rezonanciju koja, kada prođe kroz vodu i izbije na površinu, zvuči gotovo identično zvonjavi starog zvona. Mi smo bili oduševljeni ovim saznanjem, to je savršen spoj fizike i narodne mašte koji stvara jednu od najljepših priča u BiH.
Šetajući obalom, nismo mogli da se otmemo utisku da je Sniježnica mjesto gdje se prošlost i sadašnjost stalno sudaraju. Ribari nam kažu da nekada, kada je vodostaj veoma nizak, vrhovi najviših krovova provire iznad vode, kao prsti nekog diva koji pokušava da izađe vani. To su trenuci kada se cijeli kraj utiša, a turisti dolaze samo da bi vidjeli te sablasne obrise. Mi smo otkrili da postoji i doza straha kod mlađih generacija, kolale su priče da su ronioci koji su pokušali da istraže crkvu vidjeli stvari koje nisu mogli da objasne, ali to smo ipak pripisali bujnoj mašti i tamnoj boji duboke jezerske vode.
Zanimljivo je i to kako se priroda prilagodila ovom potopljenom selu. Danas su te stare kuće postale pravi podvodni dvorci za ribe. Somovi i šarani ogromnih dimenzija navodno krstare kroz nekadašnje sobe i hodnike, koristeći temelje kao savršena skrovišta. Nama je bilo simpatično čuti kako ribari govore da svaki šaran ima svoju kuću u selu i da tačno znaju kod koga ide u goste. Humor mještana je nevjerovatan, uprkos težini priče o gubitku doma, oni su uspjeli da stvore potpuno novi identitet za svoje jezero.
Na kraju, posjeta jezeru Sniježnica nije samo odlazak na pecanje ili kupanje. To je hodočašće jednom vremenu koje više ne postoji, ali odbija da nestane. Bilo nam je nevjerovatno otkriti koliko jedna akumulacija može biti živa i koliko su ljudi povezani sa onim što se nalazi ispod površine. Sljedeći put kada budete prolazili pored Majevice, svratite do Sniježnice. Ugasite motor automobila, sjedite pored vode i samo slušajte. Možda nećete čuti pravo zvono, ali ćete sigurno osjetiti eho istorije koji pulsira iz dubine. Mi se svaki put iznova oduševimo činjenicom da naši krajevi kriju ovakve tajne, podsjećajući nas da magija često leži upravo tamo gdje je nauka dala najlogičnije odgovore.
