Kamene kule sa šeširima: Misterija Đavolje varoši

Putujući ka jugu Srbije, nismo mogli ni naslutiti da ćemo završiti u pejzažu koji više podsjeća na površinu Marsa nego na Balkan. Đavolja varoš nas je dočekala tišinom koja pomalo plaši, a pred nama su izronile 202 zemljane figure, visoke i do 15 metara, sa kamenim „šeširima“ na samom vrhu. Fasciniralo nas je saznanje da ovi tornjevi nisu statični, iako tako djeluju. Nauka kaže da je u pitanju erozija, ali nas je lokalna priča o okamenjenim svatovima potpuno kupila. Legenda kaže da su to ljudi koji su, po nagovoru đavola, krenuli da vjenčaju brata i sestru, pa ih je Bog skamenio da bi spriječio grijeh. Ono što nas je ostavilo bez teksta je činjenica da ove figure zaista nestaju i ponovo se pojavljuju. Dok vjetar i kiša spiraju zemlju, jedna kula se polako ruši, ali se na drugom mjestu, tamo gdje kamen štiti tlo ispod sebe, rađa nova. Taj proces traje vijekovima. Posebno nas je iznenadio zvuk koji se čuje kada vjetar duva kroz kule, mještani kažu da to đavo šapuće, dok naučnici objašnjavaju da je to strujanje vazduha kroz uske kanale. Prizor je nadrealan, pogotovo noću kada sjenke šešira padaju po crvenoj zemlji bogatoj rudama, zbog čega je i voda u obližnjim izvorima tamno crvena. Nismo mogli vjerovati da priroda može biti tako precizan i neumoljiv vajar, stvarajući nešto što se stalno mijenja, a opet ostaje vječno.