Evropska Sahara: Kako je jedna carica naredbom pripitomila bijesnu Deliblatsku peščaru

Jeste li ikada čuli za pustinju u Evropi koja je nekada gutala cijela sela? Mi smo se uputili u Deliblatsku peščaru i ono što smo vidjeli nas je ostavilo bez daha. Hiljade hektara pijeska izgledaju kao scena iz Sahare, ali sa jednom velikom razlikom… ovdje danas raste šuma. Saznali smo da je nekada vjetar nosio tone pijeska sve do Beča i Budimpešte, zatrpavajući puteve i plodna polja. Stanovnici su bili očajni dok carica Marija Terezija nije lupila šakom o sto. Izdala je strogu naredbu da se pijesak pod hitno mora “ukrotiti”. Fasciniralo nas je to rješenje… nije koristila zidove ni brane, već drveće. Godinama su vojnici i seljaci sadili bagrem i crni bor, vezujući tako korijenjem tlo koje je decenijama bježalo pod nogama. Danas je ovo najveća kontinentalna peščara u Evropi, ali više nije opasna. Ipak, dok smo hodali po dinama, osjetili smo tu nekadašnju divljinu. Jedna od teorija kaže da je pijesak ovdje ostao još od Panonskog mora, a mi nismo mogli vjerovati da je bilo potrebno samo nekoliko decenija upornosti i jedna carska naredba da se priroda koja je bila van kontrole zauvijek smiri.