DA LI JE OVO MOGUĆE? Najmanji grad na svetu ima samo 30 stanovnika, a njegova tajna o divovima će vas potpuno raspametiti! 😱🏰

Zamislite da sjedite s nama na kafi, pijuckate svoj omiljeni espreso i odjednom dobijete želju da spakujete kofere i odete na mjesto koje zvuči kao scenografija za neki fantastični film, ali zapravo stvarno postoji u našem komšiluku. Govorimo o Humu, tom minijaturnom čudu skrivenom u zelenom srcu Istre, koje ponosno nosi titulu najmanjeg grada na svijetu. Kada smo prvi put čuli da grad može imati jedva tridesetak stanovnika, mislili smo da je riječ o nekoj administrativnoj šali ili marketinškom triku za privlačenje radoznalih turista. Međutim, čim smo zakoračili kroz njegova masivna bakarna vrata, shvatili smo da ovaj gradić krije priče veće od mnogih svjetskih metropola, priče koje vijekovima prkose vremenu i modernom načinu života.

Prva stvar koja vas potpuno očara kada se približite Humu jeste njegova nevjerovatna pozicija na brdu, okruženom gustim šumama i vinogradima, gdje sve djeluje nekako bezvremeno. Prema staroj narodnoj legendi u koju mještani i danas rado vjeruju, ovaj gradić je nastao sasvim slučajno, kao plod kreativnog nereda. Priča kaže da su u davna vremena istarskim brežuljcima vladali dobri divovi koji su gradili prelijepe kamene gradove u dolini rijeke Mirne, poput Motovuna, Roča i Grožnjana. Kada su završili svoj mukotrpan posao, shvatili su da im je u torbama ostalo još samo malo kamenja. Kako se vrijedan materijal ne bi bacio, odlučili su da od tih preostalih komada sagrade minijaturni grad, i tako je, prema predanju, nastao šarmantni Hum.

Iako legenda zvuči bajkovito, istorijski podaci nas vode u rani srednji vijek, tačnije u jedanaesti vijek, kada je Hum nastao na ostacima stare ilirske gradine. Ono što je najfascinantnije jeste činjenica da je grad tokom svih ovih vijekova uspio da zadrži svoju originalnu urbanu strukturu. On je doslovno spomen grad, jedan od rijetkih sačuvanih primjera gdje se kompletan život odvijao isključivo unutar srednjovekovnih odbrambenih zidina. Kada uđete u grad, pred vama se otvaraju samo dvije male ulice i tri reda kuća, ali unutar tog malog prostora nekada su postojale sve institucije koje su činile jedan pravi grad, od škole i apoteke, pa sve do zanatskih radnji, krojača i sopstvene uprave.

Jedna od najvećih posebnosti Huma jeste njegova neraskidiva veza sa glagoljicom, drevnim slovenskim pismom koje je ovdje bilo u svakodnevnoj upotrebi sve do početka dvadesetog vijeka. Ako krenete ka Humu iz pravca Roča, proći ćete kroz nevjerovatnu Aleju glagoljaša, jedinstven spomen kompleks na otvorenom koji se proteže duž sedam kilometara i sadrži jedanaest kamenih spomenika posvećenih istoriji i razvoju ove pismenosti. Sama ulazna kapija u Hum ukrašena je bakarnim reljefima sa glagoljaškim slovima koja šalju poruku dobrodošlice svakom putniku namjerniku. Šetajući kamenim uličicama, osjećaćete se kao da listate stranice neke stare, prašnjave knjige, jer su natpisi na ovom misterioznom pismu urezani na gotovo svakom koraku, svjedočeći o pismenosti i kulturi ljudi koji su ovdje živjeli prije hiljadu godina.

A tek priča o biranju župana na ljeto dan, to je tradicija koja nas je potpuno ostavila bez teksta i koja se, vjerovali ili ne, praktikuje i u današnje vrijeme. Svake godine u junu, na Dan grada Huma, svi muškarci iz župe okupljaju se u gradskoj loži kako bi izabrali svog seoskog poglavara, odnosno župana. Ovaj ritual se izvodi na nevjerovatan, starinski način, glasači daju svoje glasove tako što urezuju crtice u drveni štap, takozvani raboš. Ko sakupi najviše ureza na svom štapu, preuzima ključeve grada i vodi brigu o lokalnim poslovima tokom narednih godinu dana. Gledati ovaj prizor uživo, gdje se moderni demokratski procesi povlače pred običajima iz šesnaestog vijeka, zaista pruža osjećaj kao da ste zakoračili u neku drugu dimenziju.

Naravno, ne možemo pričati o Humu a da ne pomenemo njegovu gastronomsku i tečnu stranu, jer je ovaj gradić u novije vrijeme postao planetarno poznat kao zvanični grad biske. Biska je tradicionalna istarska rakija koja se pravi od domaće komovice, imele i specifične mješavine ljekovitih trava, a originalni recept, koji se čuva kao stroga tajna, navodno potiče upravo iz Huma, gdje ga je osmislio tamošnji župnik i travar Josip Roman u davnim vremenima. Svake godine krajem oktobra, ovaj minijaturni grad postane centar svijeta za sve ljubitelje dobre kapljice, jer se tada održava čuvena Smotra domaćih rakija Istre. Tada se u Humu okupi na desetine proizvođača i stotine posjetilaca, a uličicama odzvanja smijeh i pjesma uz čašicu ovog ljekovitog napitka.

Kada se umorite od istraživanja istorijskih kutaka, preporučujemo vam da svratite u lokalnu Humsku konobu i probate neke od autentičnih istarskih specijaliteta. Mi smo bili oduševljeni domaćim fužima sa tartufima, gustom maneštrom od bobića i ovčjim sirom koji se prosto topi u ustima, a sve to začinjeno vrhunskim maslinovim uljem i čašom istarske malvazije ili terana. Dok sjedite na kamenoj terasi konobe, gledate preko krovova kuća u prelijepe istarske pejzaže i slušate tišinu koju tek povremeno prekine zvuk gitare iz neke od lokalnih umjetničkih galerija, shvatićete zašto je ovaj grad, unatoč svojoj veličini, zapravo toliko ogroman u očima svih koji ga posjete. Hum nam šalje jasnu poruku da veličina mjesta ne zavisi od broja stanovnika ili kvadratnih kilometara, već od količine ljubavi, tradicije i magije koju to mjesto čuva unutar svojih zidina.