DA LI JE OVO NAJVEĆA TAJNA HERCEGOVINE? Jezero koje menja boju krije potopljeni grad greha! 😱🌊

Zamislite da sjedite s nama na kafi, planirate sljedeći vikend, i mi vam odjednom predložimo da spakujete kofere i krenemo prema mjestu gdje se planinski vjetrovi poigravaju bojom vode, a legende zvuče toliko stvarno da ćete se stalno okretati iza sebe. Danas vas vodimo na Boračko jezero, to skriveno gorsko oko ugniježđeno u samom podnožju Prenja, planine koju mnogi s punim pravom nazivaju hercegovačkim Himalajima. Kada smo prvi put krenuli tamo, mislili smo da idemo na još jedno obično planinsko jezero, ali ono što nas je dočekalo natjeralo nas je da potpuno promijenimo mišljenje i zaljubimo se u ovaj nevjerovatni hercegovački dragulj.

Prva stvar koja vas apsolutno ostavi bez daha kada se spustite kroz šumovite padine jeste nestvarna boja vode. Voda Boračkog jezera je toliko bistra i čista da u pojedinim dijelovima možete vidjeti dno čak i na dubini od osam metara. No, ono što je najfascinantnije jeste to kako jezero mijenja svoje lice u zavisnosti od vjetra koji se spušta sa surovog Prenja. Kada gore na visinama dune jak vjetar, površina jezera se namreška i u sekundi prelije iz nježne tirkizne u duboku, smaragdnozelenu boju. Imali smo osjećaj kao da stojimo ispred živog organizma koji reaguje na svaki šapat planine, a ne ispred obične vodene površine.

Naravno, jedno ovakvo mistično mjesto jednostavno ne može proći bez dobrih starih narodnih predanja. Mi smo u lokalnoj kafanici, uz domaći kruh i sir, slušali mještane kako prepričavaju legendu o nastanku jezera. Prema toj priči, na mjestu današnjeg jezera nekada je stajala bogata, ali izuzetno škrta varoš. Jednoga dana, preobučeni svetac, u nekim verzijama siromah, došao je u grad tražeći samo malo milostinje, komad hljeba ili čašu vode. Svi su ga grubo odbili i istjerali, osim jedne siromašne udovice koja mu je dala sve što je imala. Svetac joj je tada rekao da spakuje svoje stvari na konja i krene bježati, jer će grad biti kažnjen. Kako je ona odlazila, zemlja se otvorila i progutala cijelu varoš, a voda je ispunila ponor, stvorivši jezero. Udovica se na kraju naselila na mjestu gdje se njen konj zaustavio i tri puta udario kopitom o zemlju, a to mjesto se i danas zove Borci.

Geolozi će vam naravno reći potpuno drugačiju priču, onu o glacijalnom porijeklu i glečerima koji su tokom ledenog doba izdubili ovaj basen podno Prenja. Ali kada stojite tamo i posmatrate te strme, šumovite litice koje se ogledaju u mirnoj vodi, legenda o potopljenom bogatom gradu uopšte ne zvuči nemoguće. Jezero leži na oko 400 metara nadmorske visine, dugačko je skoro 800 metara, a dubina mu na nekim mjestima doseže preko 17 metara. Ono što ga čini posebnim jeste i stalni protok vode, jer u njega utiče hladni Borački potok, ali i brojni podvodni izvori koji mu daju tu nevjerovatnu svježinu čak i usred najtoplijih ljetnih dana.

A kada smo već kod ljeta, moramo vam priznati da je Boračko jezero pravi mali raj za kupače. Dok se hercegovački gradovi poput Mostara i Konjica prže na temperaturama koje redovno prelaze 40 stepeni Celzijusa, ovdje vlada savršena mikroklima. Temperatura vode u avgustu se penje do ugodnih 25 stepeni, što je idealno za osvježenje. Mi smo proveli sate plivajući i jednostavno ležeći na vodi, posmatrajući veličanstvene vrhove Prenja koji se uzdižu visoko u nebo. Taj osjećaj slobode i povezanosti s prirodom je nešto što se zaista ne može opisati riječima, to jednostavno morate doživjeti sami.

Ali nemojte misliti da je ovo mjesto rezervisano samo za pasivni odmor i sunčanje. Boračko jezero je zapravo savršena polazna tačka za sve one koji traže avanturu. Mi smo se okušali u laganoj šetnji oko jezera, stazom dugom oko dva i po kilometra koja vodi kroz gustu šumu i pored skrivenih uvala. Za one hrabrije i spremnije, tu su planinarske staze koje vode pravo u srce Prenja, planine koja važi za jednu od najizazovnijih i najljepših na čitavom Balkanu. Ako se odlučite za uspon, budite spremni na nevjerovatne vidikovce, surove kraške pejzaže i planinski zrak koji bukvalno pročišćava pluća.

Zanimljivo je i to da je ovo područje oduvijek privlačilo neobične i talentovane ljude. Nedaleko od jezera, u selu Borci, nalazi se grob čuvenog slikara Lazara Drljače, poslednjeg bosanskog bogumila, kako je sam sebe nazivao. On je odlučio da napusti evropske metropole i slavu kako bi živio u potpunoj divljini i osami pored Boračkog jezera, crpeći inspiraciju iz ove netaknute prirode. Kada posjetite njegovo vječno počivalište i osjetite taj mir koji vlada ovim krajem, potpuno vam bude jasno zašto je izabrao baš ovo mjesto da provede ostatak svog života.

Za kraj ove naše male virtuelne šetnje, moramo vam dati jedan prijateljski savjet. Kada dođete na Boračko jezero, nemojte žuriti. Ostanite barem jedan vikend, iznajmite drveni čamac, odveslajte do sredine jezera i samo ćutite. Slušajte zvuk vjetra u krošnjama drveća, posmatrajte kako se sjenke planine polako spuštaju na vodu i dozvolite ovoj hercegovačkoj ljepotici da vam vrne energiju koju vam svakodnevni gradski život tako lako oduzima. Spakujte se, ekipa, Boračko jezero vas čeka.