Vodopad Grlja u Gusinju: Voda koja nestaje u ponoru dubokom 15 metara, ali niko nikada nije pronašao gdje ta voda ponovo izlazi na površinu. – Rijeka Skakavica pravi vodopad koji ponire u uski kanjon Grlja. Kanjon je toliko uzak i dubok da je dugo bio neistražen. Voda se spaja sa podzemnim tokovima koji napajaju Ali-pašine izvore.

Zamislite mjesto na samom rubu civilizacije, tamo gdje se Prokletije nebom sudaraju, a zemlja se otvara u neviđene ponore. Upravo smo se vratili sa virtuelnog putovanja do Gusinja i moramo vam priznati, ostali smo potpuno zatečeni pričom o vodopadu Grlja. To nije samo običan pad vode koji uslikate za uspomenu, to je ulaz u jedan drugi, podzemni svijet koji decenijama prkosi istraživačima. Fascinirala nas je činjenica da rijeka Skakavica, koja mirno teče kroz dolinu Ropojani, odjednom odluči da se strovali u ambis dubok 15 metara i bukvalno nestane pred vašim očima.

Kada smo prvi put čuli da niko sa sigurnošću ne može reći gdje ta ogromna količina vode ponovo izlazi na površinu, mislili smo da je riječ o lokalnom mitu za plašenje turista. Međutim, što smo dublje kopali po arhivama i svjedočanstvima, shvatili smo da je misterija itekako stvarna. Voda Grlje se spušta u kanjon koji je toliko uzak da ga je na nekim mjestima moguće preskočiti, ali je zato dubok i mračan kao najcrnja pećina. Taj osjećaj neizvjesnosti nas je prosto kupio. Možete li zamisliti tu snagu prirode koja se decenijama krila od ljudskog oka? Tek 1982. godine su prvi hrabri istraživači uspjeli da uđu dublje u taj mračni hodnik i otkriju da se unutra krije ne jedan, već čitav niz vodopada koji se nadovezuju jedan na drugi.

Ono što nas je posebno oduševilo jeste priča o temperaturi te vode. Dok se vi znojite na ljetnjem suncu, Grlja vas dočekuje sa temperaturom koja rijetko prelazi pet stepeni. Kažu da je ta voda toliko hladna da vas bukvalno “ugrize” čim je dotaknete. Mi smo se šalili kako je to najbolji prirodni frižider na Balkanu, ali mještanima nije do šale. Za njih je ovaj vodopad oduvijek bio mjesto strahopoštovanja. Postoje legende o tome kako kanjon Grlja “diše” i kako se u gluvo doba noći iz dubine čuju zvukovi koji ne pripadaju ovom svijetu. Mi to pripisujemo huku vode koji se odbija o uske kamene zidove, ali priznajte da zvuči nevjerovatno uzbudljivo.

Nismo mogli da vjerujemo kada smo otkrili podatak da je kanjon dugačak svega pet stotina metara, a da je bila potrebna čitava vječnost da se istraži. Razlog je jednostavan, teren je toliko surov i nepredvidiv da čak i najiskusniji alpinisti ovdje moraju biti maksimalno oprezni. Unutra vlada vječiti sumrak, a svjetlost dopire samo u kratkim trenucima kada je sunce tačno iznad uskog procijepa. To nam zvuči kao scena iz nekog avanturističkog filma o Indijani Džonsu. Fascinantno nam je i to što se voda, nakon što prođe kroz taj pakleni lavirint, navodno spaja sa podzemnim tokovima koji napajaju čuvene Ali,pašine izvore. Ta veza između mračnog ponora i kristalno čistih izvora koji život znače za cijeli kraj je prosto poetična.

Zanimljiv je i taj kontrast. S jedne strane imate “Oko Skakavice”, prelijepo tirkizno jezercence iz kojeg rijeka mirno kreće, a samo par kilometara dalje ta ista rijeka postaje neobuzdana zvijer koja se baca u Grlju. Mi smo se zapitali šta se to desi u prirodi da se tako brzo promijeni raspoloženje pejzaža. Čuli smo priče da je nekada davno jedan mladić iz sela pokušao da izmjeri dubinu ponora bacajući dugačke konopce, ali da nikada nije dotakao dno. Danas znamo da je bazen na dnu prvog vodopada dubok oko četiri metra, ali šta se dešava dalje u sifonima i podzemnim pećinama, to i dalje ostaje velika enigma za nauku.

Šetajući virtuelno tim stazama, nismo mogli a da ne primijetimo koliko je ovaj kraj netaknut. Gusinje i njegova okolina kao da ljubomorno čuvaju svoje tajne od masovnog turizma. Vodopad Grlja nije mjesto gdje ćete naći kafiće i suvenirnice na svakom koraku, i hvala bogu na tome. To je mjesto gdje se osjećate malim pred veličinom planine. Bilo nam je nevjerovatno čuti da su neki rekreativci pokušali da prođu kroz kanjon bez adekvatne opreme i da su se vratili potpuno prestravljeni snagom vodenih struja. To nas uči da priroda ima svoja pravila koja moramo poštovati.

Na kraju, cijela ova priča o vodi koja nestaje i ponovo se rađa na drugom mjestu nas podsjeća na to koliko je naša planeta i dalje neistražena. Vodopad Grlja je simbol te skrivene Crne Gore, surove ali prelijepe. Mi smo već počeli da planiramo kako ćemo jednog dana stvarno stajati na toj ivici i slušati taj zaglušujući huk. Do tada, ostaje nam da prepričavamo ove legende uz kafu i da se divimo mjestima gdje rijeke imaju hrabrosti da skoče u nepoznato. Ako vas put ikada nanese u ove krajeve, nemojte samo proći pored, zastanite i oslušnite, možda baš vama Grlja odluči da šapne neku od svojih vjekovnih tajni.