Forte Mare u Herceg Novom: Tvrđava koja izranja iz talasa, ali unutar njenih zidova postoji prolaz koji se otvara samo kada je oseka najniža. – Tvrđava na samoj obali mora. Ima tajne stepenice i prolaze uklesane u stijeni. Postoji prolaz koji vodi do morske pećine koji je vidljiv i prohodan samo za vrijeme ekstremno niske oseke.

Zamislite da stojite na samoj ivici Jadranskog mora, tamo gdje se talasi neumorno razbijaju o zidine koje vjekovima prkose vremenu. Upravo tu, u srcu sunčanog Herceg Novog, uzdiže se Forte Mare, tvrđava koja izgleda kao da je izronila direktno iz morske pjene. Mi smo bili potpuno fascinirani onim što smo tamo otkrili, jer ovo nije samo obična kula od kamena, to je pravi lavirint tajni i prolaza koji vas ostavljaju bez daha. Dok smo ispijali kafu na obližnjem škveru, mještani su nam šaputali priče o skrivenim stepenicama koje vode u samu utrobu stijene, a mi prosto nismo mogli da odolimo istraživanju.

Ono što nas je najviše iznenadilo jeste podatak da je prvi kamen ove tvrđave postavio niko drugi do bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić još 1382. godine. Možete li to zamisliti? Čovjek je odlučio da baš na tom mjestu utemelji grad, a Forte Mare je bila prva linija odbrane. Mi smo istraživali te najstarije dijelove i pronašli smo komadić zida na jugoistočnoj strani koji i danas stoji kao svjedok tog davnog vremena. Fascinantno nam je bilo saznanje da su kroz istoriju svi htjeli dio ovog kolača, Turci, Mlečani, Austrijanci, svi su oni dograđivali, mijenjali i ostavljali svoj pečat na ovim zidinama. Ime koje danas koristimo, Forte Mare, što u prevodu znači Morska tvrđava, dali su joj Mlečani tek u osamnaestom vijeku, dok su je Turci prije toga zvali Jaka kula. Nama se ipak najviše sviđa ovo morsko ime, jer savršeno opisuje njen karakter.

Ali, prava poslastica i ono što nas je ostavilo u čudu jeste priča o tajnom prolazu. Zamislite, unutar zidina postoje stepenice uklesane direktno u živu stijenu koje vode od samog vrha tvrđave pa sve do morske obale. Mi smo saznali da postoji jedan poseban prolaz koji vodi do morske pećine, ali on se ne pokazuje bilo kome i bilo kada. Taj ulaz je vidljiv i prohodan isključivo u trenucima kada je oseka ekstremno niska. To nam je zvučalo kao scena iz nekog avanturističkog filma o gusarima i blagu. Mještani kažu da su ti prolazi služili za tajna snabdijevanja ili bjekstva kada bi opsada postala neizdrživa. Mi smo pokušali da uhvatimo taj trenutak niske oseke, ali more ima svoju volju i čuva svoje tajne ljubomorno.

Još jedna nevjerovatna stvar koju smo otkrili nalazi se u samom podnožju tvrđave. Tu se krije izvor pitke vode koji je imao presudnu ulogu u istoriji grada. Zamislite samo, 1687. godine, vojska Svete lige je uspjela da isuši taj izvor i tako bukvalno natjera grad na predaju jer su ostali bez pijaće vode. Nama je bilo nevjerovatno stajati na tom mjestu i čitati stihove Alekse Šantića urezane u mramornu ploču iznad tog izvora. To je spoj surove vojne istorije i najfinije poezije koji se rijetko gdje sreće. Takođe, iznad tog mjesta nalaze se Morska vrata, koja mnogi smatraju jednim od najljepših primjera fortifikacione arhitekture na cijelom Jadranu. Mi smo proveli sate diveći se preciznosti kojom su ti kameni blokovi uklapani.

Danas je Forte Mare dobila potpuno novu ulogu koja nas je oduševila. Od pedesetih godina prošlog vijeka, ona služi kao ljetna pozornica i bioskop pod otvorenim nebom. Mi smo bili fascinirani idejom da gledate najnovije filmske hitove dok vam iza leđa šumi more, a iznad vas trepere zvijezde. Kažu da je to jedan od najljepših bioskopa na svijetu, a mi se apsolutno slažemo sa tim. Čak je i veliki Miloš Crnjanski pisao o tome kako je more ispod tvrđave neobično plavo i prepuno ljubičastih ježeva vjekova. Ta rečenica nam se stalno vrtjela u glavi dok smo posmatrali tamnu površinu vode koja krije ko zna koliko potonulih brodova i neispričanih priča.

Nismo mogli da ne primijetimo i topove koji i dalje stoje na odbrambenim krunama, podsjećajući nas da ovo mjesto nije uvijek bilo namijenjeno za uživanje i festivale. Dok hodate po vrhu tvrđave, pogled puca na cijeli Bokokotorski zaliv, na luku Škver i na Igalo u daljini. Mi smo prosto bili očarani tom panoramom. Osjećaj je kao da gospodarite cijelim ulazom u zaliv. Interesantno je i to da je tvrđava preživjela strašan zemljotres 1979. godine sa minimalnim oštećenjima, što samo govori o genijalnosti starih graditelja koji su znali kako da ukrote kamen i prkose prirodi.

Na kraju, posjeta Forte Mare za nas je bila mnogo više od običnog obilaska spomenika. To je bio susret sa dušom Herceg Novog. Svaki put kad prođete kroz te uske prolaze ili dotaknete hladni kamen, osjetite energiju hiljada ljudi koji su tu stajali prije vas. Bilo nam je smiješno kada smo čuli da su neki turisti pokušavali da pronađu prolaz do centra zemlje, jer unutar zidina zaista ima toliko rupa i tunela da vam mašta lako proradi. Mi vam toplo preporučujemo da, ako vas put nanese u ovaj grad cvijeća i tvrđava, obavezno posjetite Forte Mare. Samo pazite na nivo mora, možda vam se posreći pa otkrijete onaj prolaz koji se otvara samo kad more odluči da se povuče i pokaže svoje najskrivenije srce.