Titov bunker je bio najskuplja tajna Jugoslavije, a danas unutra radi jedna stvar koja nikada nije trebala biti uključena

Spuštanje u dubinu planine Zlatar pored Konjica bilo je kao ulazak u filmski set iz doba Hladnog rata, samo što je ovdje sve bilo stvarno, hladno i nevjerovatno skupo. Fasciniralo nas je da je ovaj objekat, poznat kao ARK D-0, koštao nevjerovatnih 4,6 milijardi dolara, što ga čini trećom najskupljom investicijom bivše države. Nismo mogli vjerovati da se iza obične fasade kuće krije lavirint hodnika i prostorija koji se proteže na 280 metara dubine. Bunker je građen da 350 ljudi može preživjeti atomski udar i živjeti potpuno izolovano punih šest mjeseci. Dok smo prolazili pored savršeno očuvanih kancelarija, spavaonica i soba za sastanke, saznali smo jedan bizaran podatak… sve je bilo spremno za kataklizmu koja se, srećom, nikada nije desila. Paradoks je u tome što danas unutra “radi” nešto što nikada nije trebalo biti uključeno u ratne svrhe, a to je umjetnost. Naime, bunker je pretvoren u jednu od najneobičnijih galerija savremene umjetnosti na svijetu. Vidjeti moderne instalacije u prostoru koji je bio namijenjen za preživljavanje nuklearne zime bilo je za nas potpuno nadrealno iskustvo. Zanimljivo je da su čak i klima uređaji i sistemi za ventilaciju iz tog vremena još uvijek u funkciji, održavajući konstantnu temperaturu i vlažnost. Osjetili smo tu težinu tajne koja se decenijama čuvala… čak ni ljudi koji su radili na ulazu nisu znali šta se tačno nalazi iza debelih čeličnih vrata. Danas, umjesto vojnih stratega, hodnicima odjekuju glasovi turista. Jedna od teorija kaže da je upravo ova apsurdna cijena izgradnje doprinijela ekonomskom slabljenju države, ali gledajući te mašine i preciznost kojom je sve urađeno, nismo mogli a da se ne divimo inženjerskom čudu. To je mjesto gdje se strah iz prošlosti susreće sa kreativnošću sadašnjosti, ostavljajući nas da razmišljamo o tome koliko smo daleko bili spremni ići u pripremama za sopstveno uništenje.