Zanimljivosti o Sardiniji nas nikad ne prestaju iznenađivati, ali ova nas je potpuno izbacila iz takta. Na ovom mediteranskom ostrvu živi toliko ljudi starijih od 100 godina da su naučnici morali doći lično da provjere šta se tu dešava. Godinama su istraživali gene, klimu, fizičku aktivnost… a onda otkrili da je odgovor bukvalno na tanjiru. Svaki dan. I to nije ono što biste očekivali.
Sadržaj članka:
- Sardinija kao „plava zona” i fenomen stogodišnjaka
- Tajna na tanjiru: šta zapravo jedu ovi ljudi
- Još zanimljivosti o Sardiniji koje nismo očekivali
- Mitovi vs stvarnost o sardinijskoj dugovječnosti
Sardinija kao „plava zona” i fenomen stogodišnjaka
Demografi su 2004. godine regiju Ogliastra na istočnoj Sardiniji zvanično označili kao jednu od pet „plavih zona” na svijetu. To su područja gdje ljudi statistički žive najduže. Ali ono što nas je fasciniralo nije sama činjenica da ovdje ima mnogo stogodišnjaka, nego omjer muškaraca i žena među njima. Gotovo svugdje na planeti, žene značajno nadžive muškarce. Na Sardiniji? Omjer je skoro izjednačen. To je jedina „plava zona” na svijetu gdje je to slučaj.
Selo Villagrande Strisaili drži rekord po broju stogodišnjaka po glavi stanovnika. Mjesto sa jedva par stotina duša iznjedrilo je toliko ljudi koji su prešli stotu da su naučnici iz čitavog svijeta dolazili uzimati uzorke krvi i proučavati njihove navike. Ako planirate putovanje na Sardiniju, ovo je selo koje vrijedi posjetiti, makar samo da udahnete taj zrak i zapitate se šta oni to znaju, a mi ne.
Tajna na tanjiru: šta zapravo jedu ovi ljudi
Očekivali smo ribu. Ili maslinovo ulje u litrama. Ili nekakvu čudotvornu biljku. A odgovor? Pasulj. Obični, neugleni pasulj. Tačnije, lokalna sorta zvana „fave e cicorie” (bob sa cikorijom) i razne varijante sočiva i pasulja koje su generacijama osnova ishrane u brdskim selima Sardinije.
Naučnici sa Univerziteta u Saseriju utvrdili su da sardinijski stogodišnjaci konzumiraju mahunaste plodove gotovo svakodnevno. To im je glavni izvor proteina, ne meso. Uz to idu pane carasau (tanki hrskavi hljeb star koliko i sama civilizacija na ostrvu), domaći kiseli sir pecorino od ovčjeg mlijeka, i jedno do dva čašice Cannonau vina dnevno. To crno vino ima dva do tri puta više antioksidanasa od većine drugih crvenih vina.
Ali nije samo hrana. Otkrili smo da je jednako bitan način na koji jedu. Obroci su spori, za stolom se sjedi sa porodicom, niko ne jede sam pred ekranom. Zvuči jednostavno, ali pokušajte to dosledno primjenjivati u modernom svijetu.
Još zanimljivosti o Sardiniji koje nismo očekivali
Ostrvo starije od Rima za milenijume
Sardinija ima preko 7.000 kamenih kula zvanih nuraghi koje datiraju iz bronzanog doba, otprilike 1900. p.n.e. Starije su od rimske civilizacije za više od hiljadu godina. Niko do danas nije sasvim siguran čemu su sve služile.
Najskuplji sir na svijetu je zabranjen
Casu marzu, sardinijski sir sa živim larvama, tehnički je ilegalan po EU regulativama. Uprkos tome, lokalno stanovništvo ga i dalje pravi i jede. Smatra se delikatesom. Larve insekta unutar sira fermentiraju mast i daju mu izuzetno meku teksturu. Nismo ga probali. Nismo toliko hrabri.
Flamingosi na Mediteranu
U lagunama oko grada Cagliari živi kolonija od nekoliko hiljada ružičastih flamingosa. Kad smo prvi put vidjeli fotografije, pomislili smo da je neko zamijenio Sardiniju sa Kenijom. Ali ne, potpuno su divlji i tu su tokom cijele godine. 🦩
Mitovi vs stvarnost o sardinijskoj dugovječnosti
„Sardinjci žive dugo jer su na moru i jedu ribu.” Zapravo, većina stogodišnjaka živi u brdskim selima, daleko od obale. Njihova tradicionalna ishrana je pretežno kopnena, bazirana na mahunarkama, hljebovima, siru i povrću.
„Genetika je jedini razlog.” Geni igraju ulogu, to je neosporno. Ali istraživanja pokazuju da je način života, uključujući fizičku aktivnost (pastiri koji hodaju po brdima i u devetoj deceniji), socijalne veze i ishranu, podjednako ako ne i važniji faktor.
„Sardinija je tipično italijansko ostrvo.” Sardinjci bi se sa ovim baš i ne složili. Imaju vlastiti jezik, sardinijski, koji je priznat kao zaseban romanski jezik, a ne dijalekt italijanskog. Mnogi se prije svega osjećaju Sardinjcima, pa tek onda Italijanima.
Kad sve saberemo, Sardinija nas je naučila nešto što zvuči gotovo prejednostavno da bi bilo istina. Jedite pasulj, pijte čašu dobrog vina, hodajte po brdima i provodite vrijeme sa ljudima do kojih vam je stalo. Recept za dug život, ispisan na jednom mediteranskom ostrvu koje je sve to znalo mnogo prije nego što su naučnici došli da potvrde. A da, i onaj sir sa larvama… to je već opciono. 😄
Ovaj članak je rezultat detaljnog istraživanja. Neke priče i legende dio su usmene predaje i nije moguće sa 100% sigurnošću potvrditi njihovu tačnost. Ali upravo to ih čini fascinantnim, zar ne?
P.S. Ako ikad sjednete za sto sa sardinijskim stogodišnjakom, nemojte mu reći da je star. Reći će vam da je tek počeo.
