Toskanska vina i zanimljivosti o njima mogli bi ispuniti čitavu biblioteku, ali mi smo se fokusirali na ono što turisti zapravo trebaju znati, a niko im ne kaže. Jer evo situacije koja se ponavlja svaki dan u toskanskim restoranima i vinotekama: neko plati 50, 80, čak 120 eura za flašu, uvjeren da pije vrhunsko Chianti Classico ili Brunello, a zapravo na stolu stoji nešto sasvim drugo. Jedna sitna oznaka na etiketi, koju smo naučili prepoznati za doslovno dvije sekunde, razdvaja pravo vino od onog koje samo liči na njega.
A ta oznaka? O njoj ćemo detaljno, ali prvo… krenimo redom kroz sve ono što niste znali o toskanskim vinima i što će vam potpuno promijeniti način na koji ih birate.
- Ona famozna oznaka na flaši koju 90% turista previđa
- Vina koja su “prevarila” cijeli svijet
- Neobične priče iz toskanskih vinograda
- Mitovi vs stvarnost: Šta turisti pogrešno misle o toskanskim vinima
Ona famozna oznaka na flaši koju 90% turista previđa
Kad smo razgovarali sa vinarima u oblasti Chianti, jedno ime se stalno ponavljalo: DOCG. Četiri slova koja vam govore sve što trebate znati. DOCG znači Denominazione di Origine Controllata e Garantita, što je najviši nivo klasifikacije italijanskih vina. Na grliću flaše će biti mala, numerisana državna markica, obično roze ili zelena. Svaka ima jedinstven broj. Svaka je provjerena od strane kontrolnog tijela. Ako je nema… ne znači da je vino loše, ali znači da nije ono što vam možda pokušavaju prodati.
Postoji hijerarhija: VdT (obično stono vino), IGT (regionalno), DOC (kontrolisano porijeklo) i na vrhu DOCG (kontrolisano i garantovano). Kad vam neko u restoranu ponudi “pravo Brunello di Montalcino” za 25 eura, a na flaši stoji samo DOC ili čak IGT oznaka… znate da nešto ne štima. Pravo Brunello je UVIJEK DOCG. Bez izuzetka. Ako planirate putovanje u Toskanu, ovo je vjerovatno najkorisnija stvar koju možete ponijeti sa sobom.
Vina koja su “prevarila” cijeli svijet
Super Toscana, vino koje je nastalo iz bunta
Sedamdesetih godina prošlog vijeka grupa toskanskih vinara odlučila je da im ne trebaju pravila. Službeni propisi za Chianti zahtijevali su dodavanje bijelog grožđa u crveno vino, što su oni smatrali besmislicom. Pa su počeli praviti vina po svom, koristeći Cabernet Sauvignon i Merlot umjesto propisanih sorti. Rezultat? Njihova vina su klasificirana kao najniža kategorija, obično stono vino. Na papiru, bila su iste klase kao najjeftinije vino u supermarketu. A u praksi? Sassicaia, prvi od tih “pobunjenika”, danas košta i preko 300 eura po flaši. Italijanske vlasti su na kraju morale promijeniti zakone da bi ova vina mogla dobiti bolju klasifikaciju.
Crni petao koji čuva Chianti
Na flaši pravog Chianti Classico naći ćete logo crnog petla (Gallo Nero). Prema predaji, granica između Firence i Sijene određena je u srednjem vijeku trkom na konjima. Svaki grad je poslao jahača u zoru, a mjesto gdje su se sreli postalo je granica. Firenca je izabrala crnog petla da zapjeva i probudi jahača. Sijena je izabrala bijelog. Firentinski petao, gladan jer ga nisu hranili, zapjevao je mnogo prije svitanja. Jahač je krenuo ranije i “osvojio” veći dio teritorije. Otuda crni petao kao simbol Chianti Classico regije. Legenda, naravno, ali simbol je itekako stvaran i služi kao garancija porijekla.
Neobične priče iz toskanskih vinograda
Brunello di Montalcino je nastao sasvim slučajno. Sredinom 19. vijeka, Clemente Santi eksperimentisao je sa Sangiovese grožđem i odlučio da ga ne miješa ni sa čim, za razliku od svih ostalih u to vrijeme. Rezultat je bio vino koje je moglo stariti decenijama. Danas je Montalcino gradić od jedva 5.000 stanovnika, a njihovo vino se prodaje u preko 80 zemalja svijeta.
Toskanski vinari insistiraju na jednom detalju koji nas je iznenadio. Vino Nobile di Montepulciano i Montepulciano d’Abruzzo NEMAJU nikakve veze jedno s drugim. Prvo je vrhunsko toskansko DOCG vino. Drugo dolazi iz sasvim druge regije, sa sasvim drugom vrstom grožđa. Pomiješati ih je, kako nam je jedan vinar rekao, “kao pomiješati Mostar i Moskvu jer oboje počinju na M”.
Mitovi vs stvarnost: Šta turisti pogrešno misle o toskanskim vinima
“Skuplje je uvijek bolje.” Apsolutno ne. Neka od najboljih toskanskih vina koja smo probali koštala su između 15 i 25 eura u lokalnim vinotekama. Cijena raste drastično čim vino napusti Italiju, ali na licu mjesta… fantastične flaše su pristupačne.
“Chianti je jeftino vino.” Ovo je zabluda nastala jer se u Americi godinama prodavao Chianti u pletenoj flaši (fiasco) kao najjeftinije italijansko vino. Pravi Chianti Classico Riserva DOCG je ozbiljno, kompleksno vino koje nema veze s tim stereotipom.
“Crvena vina su jedino po čemu je Toskana poznata.” Toskana proizvodi i izvanredno maslinovo ulje, a u posljednje vrijeme sve više vinarija eksperimentiše sa bijelim vinima, posebno sa sortom Vernaccia di San Gimignano, koja je, usput, bila prvo vino u Italiji koje je ikad dobilo DOC oznaku, još 1966. godine.
Toskana nas je naučila jednu stvar. Najbolje vino nije ono sa najvećom cijenom ili najpoznatijim imenom. Najbolje vino je ono za koje tačno znate šta pijete, odakle dolazi i ko ga je napravio. Ona četiri slova na grliću, DOCG, vaš su najbolji prijatelj u tome. A ako ikad budete sjedili u nekom malom restoranu u brdima iznad Firence, sa čašom Chianti Classico u ruci i pogledom na vinograde… zapamtite onog crnog petla. On je tu da se pobrine da sve bude kako treba. 🍷
Ovaj članak je rezultat detaljnog istraživanja. Neke priče i legende dio su usmene predaje i nije moguće sa 100% sigurnošću potvrditi njihovu tačnost. Ali upravo to ih čini fascinantnim, zar ne?
P.S. Ako vas konobar u Toskani pita “Vuole provare il vino della casa?”, recite da. Kućno vino u Toskani je često bolje od najboljeg vina u većini drugih zemalja.
