Sjedimo u jednom od budimpeštanskih ruin barova, naručujemo pivo, podižemo čaše i… domaćin nas zaustavi rukom. „Ne, ne, ne. Nikad pivo.” Fasciniralo nas je koliko ozbiljno Mađari shvataju ovo nepisano pravilo. Zanimljivosti o Budimpešti se često svode na terme i gulaš, ali ova priča ide mnogo dublje. Seže do 1849. godine, do jednog od najtežih trenutaka mađarske istorije, i objašnjava zašto u ovoj zemlji NIKAD ne kucate čašama piva kad nazdravljate.
13 aradskih mučenika i zavjet koji traje
Sadržaj članka:
- 13 aradskih mučenika i zavjet koji traje
- Kako se onda pravilno nazdravlja u Mađarskoj
- Ruin barovi: gdje se pravilo i dalje poštuje
- Mitovi vs stvarnost o mađarskom nazdravljanju
- Pouka iz budimpeštanskog piva
Godine 1848. Mađari su se podigli protiv habsburške vlasti u revoluciji koja je trajala više od godinu dana. Revolucija je ugušena 1849, uz pomoć ruske armije, a ono što je uslijedilo bilo je brutalno. Austrijske vlasti su pogubile 13 mađarskih generala, danas poznatih kao „13 aradskih mučenika”. Prema predaji, dok su se pogubljenja odvijala, austrijski oficiri su slavili… nazdravljajući i kucajući čašama piva.
Mađari su nakon toga položili zavjet: 150 godina neće kucati čašama piva. Taj period je formalno prošao 1999. godine, ali mnogi Mađari se i danas drže ovog pravila. Ako planirate posjetiti Budimpeštu, ovo je nešto što vrijedi zapamtiti.
Kako se onda pravilno nazdravlja u Mađarskoj
Jednostavno podignete čašu, pogledate sagovornika u oči i kažete „Egészségedre!” (izgovara se otprilike „egesšegedre”). To znači „na zdravlje”. I to je to. Bez kucanja, bez zveckanja. Pogled u oči je bitan… Mađari to shvataju ozbiljno. Ako ne gledate osobu dok nazdravljate, to se smatra nepristojnim.
Ono što nas je iznenadilo: sa vinom, rakijom (pálinka) i svim ostalim pićima, kucanje je potpuno u redu. Čak se i očekuje. Zabrana se odnosi isključivo na pivo.
Ruin barovi: gdje se pravilo i dalje poštuje
Budimpešta ima jednu od najneobičnijih bar scena u Evropi… ruin barovi. To su barovi smješteni u napuštenim zgradama, uglavnom u Jevrejskoj četvrti, sa eklektičnim namještajem koji izgleda kao da je sakupljen sa dvadeset različitih buvljaka. Szimpla Kert je najpoznatiji. U njemu smo prvi put čuli za ovo pravilo, od barmena koji nam je sa osmijehom rekao: „Pivo? Samo podignite. Ne kucajte.”
Mlađe generacije Mađara su sve opuštenije po pitanju ovog pravila. Neki kucaju slobodno. Ali stariji Mađari… za njih je to i dalje stvar poštovanja prema istoriji. Jedan čovjek u kafani nam je rekao: „Možda to nema smisla, ali meni je djed pričao, njemu je njegov djed pričao, i ja neću biti taj koji prekida lanac.”
Mitovi vs stvarnost o mađarskom nazdravljanju
„Možete biti kažnjeni ako kuknete čašu piva.” Ne. Niko vas neće kazniti niti izbaciti. U najgorem slučaju dobićete blag prekor ili objašnjenje istorijskog konteksta.
„Austrijanci su zaista slavili kucajući pivom.” Prema dostupnim izvorima, nema direktnog istorijskog dokaza da su austrijski oficiri nazdravljali pivom baš tokom pogubljenja. Većina istoričara smatra da su, naprotiv, mnogi austrijski oficiri bili šokirani pogubljenjima. Zavjet se vjerovatno formirao nešto kasnije, oko 1853. godine, kao izraz kolektivnog otpora i bola.
„Zavjet je trajao tačno 150 godina.” Ideja o roku od 150 godina se pojavila vjerovatno nakon pada komunizma. Ne postoji jasan izvor koji objašnjava zašto baš taj broj.
Pouka iz budimpeštanskog piva
Rijetko koji običaj u Evropi nosi toliko emocija koliko ovaj. Mađari su narod koji pamti, koji poštuje, i koji čak i u najobičnijem gestu… podizanju čaše piva… nosi sjećanje na one koji su se borili za slobodu. Nismo mogli vjerovati da nas je jedna tako jednostavna stvar toliko pogodila. 🍺
Ovaj članak je rezultat detaljnog istraživanja. Neke priče i legende dio su usmene predaje i nije moguće sa 100% sigurnošću potvrditi njihovu tačnost. Ali upravo to ih čini fascinantnim, zar ne?
P.S. Naučili smo da kažemo „Egészségedre!” nakon trećeg pokušaja. Barmen nam je aplaudirao. Bilo je emotivno. Za nas, ne za njega.
