U Azerbejdžanu postoji brdo koje gori. Ne od juče. Ne od prošlog vijeka. Već otprilike 4.000 godina. Vatra na Yanar Dag (“Goruća planina”) nikad ne prestaje. Kiša je ne gasi. Vjetar je ne gasi. Niko je nije zapalio. Gori sama od sebe, dan i noć, u svako doba godine. Kad smo to vidjeli prvi put, stajali smo i gledali plamen koji je izbijao iz kamena kao da je najnormalnija stvar na svijetu. A za Azerbejdžan, zemlja vatre, to zapravo i jeste normalno.
- Yanar Dag: Brdo koje gori hiljadama godina
- Zemlja vatre: Zašto Azerbejdžan nosi to ime
- Stvari koje nismo očekivali u Azerbejdžanu
- Mitovi vs stvarnost
Yanar Dag: Brdo koje gori hiljadama godina
Yanar Dag se nalazi na Apšeronskom poluostrvu, oko 25 kilometara od Bakua. Plamen izbija iz kamene površine u dužini od oko 10 metara i nikad ne prestaje. Ljeti, zimi, po kiši, po snijegu. Vatra je tu.
Naučno objašnjenje postoji i jednako je fascinantno kao i sam fenomen. Ispod Apšeronskog poluostrva nalaze se ogromne količine prirodnog gasa koji se probija kroz pukotine u stijeni i, jednom kad je zapaljen (vjerovatno munjom ili ljudskom aktivnošću davno u prošlosti), nema razloga da prestane gorjeti dok ima gasa. A gasa ima. Mnogo. Azerbejdžan sjedi na jednom od najvećih gasnih polja na svijetu.
Prema nekim izvorima, ovakvih vatrenih pojava bilo je nekada mnogo više na poluostrvu, ali su se ugasile tokom 20. vijeka jer je industrijska eksploatacija gasa smanjila pritisak u podzemlju. Yanar Dag je jedan od posljednjih koji i dalje gori. Ako planirate putovanje u Azerbejdžan, ovo je obavezna stanica, posebno u sumrak kad plamen izgleda najimpresivnije.
Zemlja vatre: Zašto Azerbejdžan nosi to ime
Samo ime Azerbejdžan se prema jednoj od teorija povezuje sa staroperzijskom riječju za vatru. Zemlja vatre. I kad znate za Yanar Dag, za blatne vulkane kojih ima više od 300 (trećina svih blatnih vulkana na planeti nalazi se u Azerbejdžanu), za vatropoklonička svetišta poput Atešgaha… to ime ima savršen smisao.
Atešgah, hram vatre
Atešgah, Hram vatre u blizini Bakua, mjesto je gdje su vatropoklonici (zoroastranci, a kasnije hinduisti i sikhi) vjekovima dolazili da se mole pored prirodne vatre koja je gorjela iz tla. Hram je iz 17. i 18. vijeka, ali samo mjesto je bilo sveto mnogo ranije. Gas je izbijao iz zemlje i gorjeti ispred hrama, pa su vjernici to tumačili kao božanski znak. Kad je industrijski razvoj u 19. vijeku smanjio pritisak gasa, vatra se ugasila, a monasi su napustili hram. Danas je obnovljen kao muzej, a vatra unutra gori ponovo, ali uz pomoć gasovoda.
Stvari koje nismo očekivali u Azerbejdžanu
Blatni vulkani koji eruptiraju plavim plamenom
Azerbejdžan ima oko 350 blatnih vulkana, više nego bilo koja druga zemlja. Većina su mali, bljuju blato umjesto lave i potpuno su bezopasni. Ali povremeno, kad se gas nagomila, neki od njih eruptiraju plamenom koji može biti visok i do 15 metara. Posljednja velika erupcija blatnog vulkana Lokbatan desila se 2001. godine, i plamen je bio vidljiv iz Bakua.
Baku: Grad kontrasta
Baku je grad u kojem Stari grad (Ičeri Šeher) iz 12. vijeka stoji bukvalno pored Flame Towers, futurističkih nebodera obloženih LED panelima koji noću prikazuju animacije plamena. Kontrast je toliko dramatičan da izgleda kao da ste u dva različita grada istovremeno. Stari grad je UNESCO-va svjetska baština. Flame Towers su izgrađeni 2012. godine. Između njih je 800 godina razlike i 500 metara udaljenosti.
Mitovi vs stvarnost
“Azerbejdžan je opasan za turiste.” Baku je jedan od najsigurnijih glavnih gradova u regionu. Kriminal prema turistima je izuzetno nizak. Jedini izazov može biti jezička barijera van centra, ali lokalni stanovnici su izuzetno susretljivi.
“Nema šta da se vidi osim nafte.” Ovo je možda najveća zabluda. Azerbejdžan ima planine Kavkaza, drevne petroglife u Gobustanu stare 40.000 godina (da, UNESCO zaštićene), karpetsku tradiciju koja je sama po sebi svjetska baština i gastronomiju koja zaslužuje zaseban članak.
“Yanar Dag je vulkan.” Nije. To je obično brdo. Nema lave, nema erupcija. Samo gas koji gori na površini. Potpuno drugačija stvar, ali vizualno jednako impresivna.
Azerbejdžan nas je naučio da vatra ne mora biti opasna. Može biti sveta, može biti turistička atrakcija, može biti dio identiteta cijele nacije. Zemlja u kojoj brda gore hiljadama godina, blato eruptira plamenom i nebodera imitiraju vatru… to je mjesto koje mora biti viđeno da bi mu se vjerovalo. I za kraj, jedna stvar koja nas i dalje zbunjuje: u Azerbejdžanu smo probali čaj koji su nam servirali u staklenim čašama u obliku kruške, sa džemom od ruže pored. I bio je, bez ikakve sumnje, jedan od najboljih čajeva u našem životu. 🔥
Ovaj članak je rezultat detaljnog istraživanja. Neke priče i legende dio su usmene predaje i nije moguće sa 100% sigurnošću potvrditi njihovu tačnost. Ali upravo to ih čini fascinantnim, zar ne?
P.S. Ako vam neko u Bakuu ponudi čaj, uvijek recite da. Uvijek. Bez izuzetka.
