Zanimljivosti o Apuliji počele su nas iznenađivati još prije nego što smo uopšte krenuli sa istraživanjem. Zamislite regiju u kojoj su ljudi namjerno pravili kuće bez maltera, gdje se jedan od najpoznatijih dvoraca na svijetu pojavljuje na kovanici od jednog centa, a ples nastao kao “lijek” protiv ujeda pauka i danas privlači stotine hiljada ljudi na festivale. Apulija (ili Puglia, kako je Italijani zovu) je “peta” italijanske čizme… i ta peta skriva toliko priča da smo se osjećali kao da kopamo po nekom beskonačnom kovčegu sa blagom. Krenuli smo od bajkovitih trulli kućica u Alberobellu, završili kod stabala maslina starih koliko i civilizacija, a usput otkrili da ova regija proizvodi VIŠE maslinovog ulja nego što biste ikad pretpostavili.
- Trulli u Alberobellu: krovovi napravljeni da se sruše
- Castel del Monte: osmerokutna enigma na brdu
- Pizzica: ples koji je “liječio” ujed pauka
- 60 miliona stabala maslina i zeleno zlato Apulije
- Gastronomske neobičnosti: od ušiju do burrate
- Istorijske tajne: od neandertalca do Fridriha II
- Bijeli gradovi, skriveni jezici i druga čuda
- Mitovi vs stvarnost: šta smo pogrešno mislili o Apuliji
- Zašto Apulija zaslužuje mjesto na vašoj listi
Trulli u Alberobellu: krovovi napravljeni da se sruše za nekoliko minuta
Sistem koji je poreznicima pio krv decenijama
Ovo je činjenica koja nas je potpuno oborila s nogu. Trullo (množina: trulli) je tradicionalna apulijska kamena kuća sa kupastim krovom, specifična za dolinu Itria u regiji Murge. Izgledaju kao nešto iz Tolkienovog Šajera, ali razlog njihovog postojanja nema nikakve veze sa bajkama.
Kuće su građene isključivo od suhog kamena, koristeći samo vapnenac. Nema maltera, nema cementa. Zašto? Jedna od popularnijih teorija kaže da su, zbog visokih poreza na imovinu, stanovnici Apulije gradili konstrukcije od suhog kamena kako bi ih mogli brzo rastaviti kada bi porezni inspektori bili u blizini. Zakon Kraljevstva Napulja zahtijevao je plaćanje poreza za svako novo izgrađeno selo, a prema nekim istraživanjima, trulli su rezultat dovitljivosti osmišljene upravo da se taj porez izbjegne.
Ključni kamen koji je sve držao (i rušio)
Najluđi detalj? Trulli su imali jednu specifičnu “ključnu” osobinu: uklanjanjem centralnog ključnog kamena na vrhu krova, cijela građevina bi se urušila. Kad god bi se proširila vijest da poreznik dolazi, stanovnici bi brzo rastavili svoje kuće, da bi ih ponovo sagradili nakon inspekcije. Dakle, bukvalno su mogli srušiti vlastiti krov u roku od nekoliko minuta. Izgled ovih građevina morao je biti namjerno nesiguran, da bi ostavio utisak objekata koji se lako mogu srušiti u slučaju inspekcije.
Kraj jedne ere lukavstva
Tek 1797. godine Alberobelo je oslobođeno svih poreskih potraživanja i feudalne podređenosti grofovima, odlukom Ferdinanda IV Burbonskog, kralja Napulja. Ponekad je jednostavno lakše platiti porez.
Danas, iako se ruralni trulli mogu naći duž cijele doline Itria, njihova najveća koncentracija i najbolje očuvani primjeri nalaze se u gradu Alberobellu, gdje postoji preko 1.500 ovih objekata u četvrtima Rione Monti i Aja Piccola. Alberobelo je na UNESCO-voj listi Svjetskog nasljeđa od 1996. godine.
Castel del Monte: dvorac u obliku krune koji niko ne može objasniti
Opsjednutost brojem osam
Ako mislite da su trulli čudni, sačekajte da čujete za Castel del Monte. Ovo je citadela i dvorac iz 13. vijeka smješten na brdu u Andriji u regiji Apulija, jugoistočna Italija. Sagrađen je tokom 1240-ih godina od strane kralja Fridriha II. Dvorac je poznat po svom smjelom osmerougaonom planu, sa osmerougaonom kulom na svakom uglu. Jedinstven dizajn dvorca, osmerokutni plan sa osmerougaonim kulama na svakom uglu, predstavlja potragu za savršenstvom.
Neki sugerišu da je, kao prvi kubni broj (2 x 2 x 2), osam smatran savršenim brojem i stoga je imao značenje za srednjovjekovne ljude koje je danas izgubljeno. Takođe je predloženo da je osmerokut srednjovjekovni čovjek vidio kao vezu između kvadrata koji predstavlja Zemlju i kruga koji predstavlja nebo. Osam, osam, osam… svuda broj osam.
🌍 Putolovac Kviz
1. Zašto su krovovi u Alberobellu građeni bez maltera?
Dvorac bez svrhe? Nemoguće.
Dvorac nema ni opkop ni pokretni most, pa su neki smatrali da nikad nije bio namijenjen kao odbrambena utvrda. Nikad nije dovršen i nema dokaza da ga je Fridrih II koristio kao lovačku kuću, kako se obično misli. Kasnije je pretvoren u zatvor, korišten kao sklonište tokom kuge, i na kraju je propao.
A evo nečega što većina ljudi ne zna: dvorac se pojavljuje na italijanskoj verziji kovanice od jednog euro centa. Svaki put kad ubacite sitninu u automat za kafu u Italiji, postoji šansa da Castel del Monte držite u ruci. UNESCO ga opisuje kao “jedinstveno remek-djelo srednjovjekovne vojne arhitekture”.
Umberto Eco i veza sa imenom ruže
Centralna tačka radnje romana Umberta Eca “Ime ruže” je stara utvrda poznata kao “Aedificium”. Gotovo je sigurno da je inspirisana upravo Castelom del Monte. Dvorac je bio i filmska lokacija za film “Priča nad pričama” (Tale of Tales). Tako da, ako ste čitali Eca ili gledali taj film, a niste znali za ovu vezu… sada znate.
Pizzica: kada vas pauk ujede, vi… plešete?
Ples nastao kao “terapija” protiv otrova
Od svih zanimljivosti o Apuliji, ova nam je bila najneobičnija. Prema narodnom vjerovanju, tarantizam je bio bolest uzrokovana ujedom pauka zvanog tarantula, koji se posebno javljao tokom ljetnih mjeseci u vrijeme žetve, uglavnom kod žena. Ujed je navodno izazivao epilepsiju, praćenu znojenjem i lupanjem srca.
Primijećeno je da ljudi nisu reagovali na uobičajene tretmane, a jedina reakcija bila je žestok i opsesivan ples uz ritam tradicionalnog tamburina iz Salenta. Tako je pizzica rođena: bila je terapeutski element protiv tarantizma i smatrana jedinim lijekom protiv ujeda tarantule.
Najzanimljiviji detalj? Ovo je tarantella ples sa drevnim korijenima, koji se tumači kao “otplesavanje ludila izazvanog ujedom pauka”, ali je povezan i sa ženama koje su protestovale protiv strogosti i konformizma srednjovjekovnog društva. Dakle, ples je bio i lijek i pobuna u isto vrijeme.
La Notte della Taranta: 100.000 ljudi pleše u augustovskoj noći
Danas je pizzica daleko od zaborava. Salento je uzdigao pizzicu tarantatu u veliku kulturnu atrakciju. Najznačajniji događaj, La Notte della Taranta, putujući je festival narodne muzike koji se održava svakog augusta i pretvara gradske trgove u živopisne pozornice. Završni koncert u Melpignanu je vrhunac proslave, privlačeći preko 100.000 gledalaca.
60 miliona stabala maslina: Apulija, kraljica maslinovog ulja
Brojka koja nam je oduzela dah
Kad smo naišli na ovaj podatak, morali smo ga provjeriti tri puta. Apulija, peta italijanske čizme, odgovorna je za skoro polovinu italijanskog maslinovog ulja i do 15 posto svjetske proizvodnje. To je… pola Italije u jednoj regiji. Kada vozite kroz Apuliju, maslinici su bukvalno svuda oko vas, od horizonta do horizonta.
Stabla starija od same države
Neka od najstarijih stabala maslina u Mediteranu nalaze se upravo u Apuliji. Mnogi autori potvrđuju da regija od davnina proizvodi više maslinovog ulja nego bilo koji drugi dio zemlje. Pomislite na to… dok su drevni Grci tek počinjali osnivati kolonije po Mediteranu, ova stabla su već rasla na apulijskom tlu.
Gastronomske neobičnosti: od “ušiju” do burrate koja se topi u ustima
Tjestenina u obliku malih ušiju
Ova regija je iznjedrila mnoge jedinstvene italijanske specijalitete, poput orecchiette tjestenine, burrata sira i italijanske verzije paelle, tielle. Orecchiette bukvalno znači “mala ušca” na italijanskom. Tjestenina je oblikovana tako da izgleda kao malo udubljeno uho, a pravi se ručno, palcem. U starom dijelu Barija postoji ulica koja se neformalno zove “ulica tjestenine” gdje žene i danas sjede ispred svojih kuća i prave orecchiette na tradicionalan način, baš kao što su to radile njihove prabake.
Apulija: više vina nego bilo ko u Italiji
Evo još jedne činjenice koja nam je bila teško pojmljiva. Apulija proizvodi više vina nego bilo koja druga regija u Italiji. Plodno tlo, vrelo sunce i morski povjetarci stvaraju idealne uslove za proizvodnju vina. Crvena vina od aromatičnog grožđa Negroamaro i Primitivo savršen su pratilac rustičnog stila kuhanja poznatog kao “Cucina povera”. “Cucina povera” doslovno znači “kuhinja siromašnih”, ali nemojte se zavarati… ta “siromašna” kuhinja često nadmaši mnoge skupocjene restorane.
Istorijske tajne: neandertalac, krstaši i “čudo svijeta”
Čovjek iz Altamure: neandertalac zarobljen u kamenu
Ljudska naseljenost u Apuliji datira neizmjerno daleko u prošlost. Fosilni ostaci Čovjeka iz Altamure, arhaične forme neandertalca, svjedoče o tome. Ovo je jedan od najkompletnijih neandertalskih skeleta ikada pronađenih, a otkriven je 1993. godine u pećini Lamalunga. Kostur je bukvalno “zarobljen” u stalaktitima, srastao sa stijenama tokom stotina hiljada godina.
Fridrih II: car koji je volio Apuliju više od svog prijestolja
Kao predvodnik modernog humanizma, germanski car je okupio učenjake na svom dvoru iz cijelog Mediterana, kombinujući istočne i zapadne tradicije. Nazvan “Stupor mundi” (Čudo svijeta), Fridrih II je bio neodvojivo povezan sa Apulijom. UNESCO naglašava da je građenje Castel del Montea odraz kosmopolitskog duha cara koji je okupio grčke, arapske, italijanske i jevrejske učenjake na svom dvoru u Palermu.
Bitka kod Kane: dan kada je Rim drhto
216. godine prije nove ere, grad Kana bio je poprište jednog od najgorih rimskih poraza svih vremena, kada je rimska vojska do nogu potučena od strane generala Hanibala i njegovih snaga. Ovo se desilo upravo na tlu Apulije. Hanibal je tu primijenio svoju slavnu taktiku dvostrukog obuhvata, a ostatke tog bojnog polja možete i danas posjetiti.
Bijeli gradovi, skriveni jezici i neočekivana čuda Apulije
Selo u kojem se i danas govori srednjovjekovni francuski
Ovo nas je stvarno zateklo. Celle di San Vito je najmanji grad u Apuliji po broju stanovnika. Ali ono što ga čini posebnim nema veze sa veličinom. Selo je rezultat boravka francuskih vojnika Šarla Anžujskog u blizini u 13. vijeku. Taj susret je doveo do toga da se u selu i danas mogu čuti zvuci franko-provansalskog govora: zajedno sa Faetom, Celle di San Vito je jedina franko-provansalska manjina u Apuliji. Zamislite… dolazite u južnu Italiju i čujete ljude kako pričaju na jeziku koji zvuči kao mješavina francuskog i staroitalijanskog, a postoji od 13. vijeka.
Ostuni: bijeli grad na vrhu brda
Ostuni je jedan od najljepših gradova Apulije, niz bijelih kuća smještenih strateški na vrhu brda. Poznat kao Bijeli grad, Ostuni ima pogled na beskrajne maslinike u dolini Valle d’Itria i blistavo Jadransko more udaljeno svega 8 km. Bijeljenje kuća krečom nije bilo samo estetski izbor. Kreč je služio kao dezinfekcijsko sredstvo tokom perioda epidemija, a također je odbijao sunčevu toplotu u sparnim ljetnim mjesecima. Praktičnost pretvorena u ljepotu koja danas privlači turiste iz cijelog svijeta.
Kosti Svetog Nikole i veza sa Djedom Mrazom
Da, dobro ste pročitali. Bari, glavni grad Apulije, grad sa prelijepim starim gradom, vijugavim uličicama i zadivljujućom bazilikom posvećenom Svetom Nikoli. Tu počivaju kosti Svetog Nikole, inspiracije za Djeda Mraza, nakon što su ih barijski mornari odnijeli iz Mire 1087. godine, pretvarajući grad u veliko hodočasničko mjesto koje se posjećuje i danas. Svake godine u maju, Bari organizuje veliku proslavu u čast Svetog Nikole, a pravoslavni hodočasnici iz cijelog svijeta dolaze da se poklone.
Obalna linija duža nego što mislite
Apulijska obala je najduža na kopnenom dijelu Italije, sa preko 930 kilometara zadivljujuće obalne linije. Gotovo 1.000 kilometara plaža, litica, skrivenih uvala… a opet, većina ljudi i dalje ide u Toskanu ili na Amalfi obalu.
Mitovi vs stvarnost: šta smo pogrešno mislili o Apuliji
MIT: Trulli su građeni tako da ih seljaci mogu srušiti za 5 minuta
Djelomično tačno, ali komplikovanije. Jedna od popularnijih teorija jeste da su stanovnici Apulije gradili konstrukcije od suhog kamena kako bi ih mogli brzo rastaviti kada bi porezni inspektori bili u blizini. Međutim, u dostupnim istorijskim zapisima od sredine 14. do kasnog 16. vijeka, područje Alberobela se uglavnom pominje kao “selva” (šuma), a nedostaju dokazi o postojanju stambenih objekata na tom prostoru prije 17. vijeka. Ironično, ove “privremene” konstrukcije nadživjele su mnoge od svojih stalnih parnjaka.
MIT: Castel del Monte je dvorac Templara
Netačno. Dvorac je često pogrešno povezivan sa vitezovima Templarima i čak su ga i poznati istoričari smatrali “mističnom” konstrukcijom. Italijanski istoričar Raffaele Licinio često je osuđivao te ezoteričke interpretacije, naglašavajući da je Castel del Monte samo jedan od dvoraca u sistemu utvrđenja koji je razvio Fridrih II, i da ni na koji način nije povezan sa Templarima.
MIT: Tarantula je zaista izazivala ludilo koje je liječeno plesom
Vjerovatno ne baš tako. Pizzica je tarantella ples sa drevnim korijenima, ali moderan pogled na tarantizam ukazuje na to da je fenomen bio mnogo složeniji od samog ujeda pauka. Mnogi naučnici vjeruju da je tarantizam bio oblik kolektivne histerije ili ritualnog transa, posebno među ženama koje su u strogom feudalnom društvu tražile ventil za frustraciju. Danas tarantizam više ne postoji, ali ono što ostaje jeste tzv. neo-tarantizam, koji održava živom tradiciju pizzica plesa.
MIT: Apulija je ravna i dosadna
Potpuno pogrešno. Da, veći dio Apulije, posebno poluostrvo Salento, je geografski ravno sa samo umjerenim brdima. Ali “ravno” nikako ne znači dosadno. Poluostrvo Gargano, poznato kao “ostruga Italije”, nudi planinske pejzaže prekrivene bujnim šumama poput Foresta Umbre. Površina regije čini krajinu valovitih brda i uzvišica ispresijecanu vrtačama i drugim oblicima depresija karakterističnih za krške predijele. A o obalnoj liniji da ne govorimo.
Zašto Apulija zaslužuje mjesto na vašoj listi
Od svih zanimljivosti o Apuliji koje smo iskopali, teško nam je izdvojiti samo jednu koja nas je najviše fascinirala. Možda su to trulli kućice sa krovovima dizajniranim za rušenje, možda osmerougaoni dvorac čija svrha ostaje misterija i nakon 800 godina, a možda priča o plesu kao lijeku protiv otrova. Apulija je regija koja se na prvi pogled čini jednostavnom, sa svojim bijelim gradićima, maslinicima i plavim morem… ali svaki kamičak, svako stablo masline i svaki krov od škriljca krije priču koja seže vijekovima unazad.
A za sami kraj, jedna posljednja bonus zanimljivost: sredinom 14. vijeka, područje Alberobela dodijeljeno je prvom grofu od Conversana od strane Roberta Anžujskog, princa Tarentskog, kao nagrada za zasluge tokom Križarskih ratova. Dakle, priča o trullijima počela je… sa krstašima. Nekako prikladno za mjesto koje nikad ne prestaje iznenađivati. 🏰
Ovaj članak je rezultat detaljnog istraživanja. Neke priče i legende dio su usmene predaje i nije moguće sa 100% sigurnošću potvrditi njihovu tačnost. Ali upravo to ih čini fascinantnim, zar ne?
P.S. Ako ikada budete u Alberobellu i padne kiša, sjetite se da su ti krovovi originalno građeni BEZ maltera. I da, i dalje drže. Već vjekovima.
