Vražje jezero na Žabljaku: Legenda o krilatom konju koji izlazi iz vode i odvodi djevojke, a ronioci su na dnu pronašli potkovice od nepoznatog metala. – Ledničko jezero na Durmitoru. Zbog temperature vode i dubine, jezero je opasno za kupače. Legenda o konju je opomena na virove. “Potkovice” su zapravo ostaci antičkog oružja koje je završilo u jezeru tokom vijekova.
Jeste li ikada čuli za mjesto koje je toliko mistično da su čak i naučnici ostali zatečeni onim što se krije ispod njegove površine? Govorimo o Vražjem jezeru na Žabljaku, skrivenom dragulju Durmitora koji već vijekovima raspiruje maštu mještana i putnika namjernika. Dok smo istraživali ovo nevjerovatno mjesto, osjećali smo se kao da smo zakoračili u neku od onih starih narodnih bajki koje su nam bake pričale pored ognjišta. Ali, ono što nas je najviše fasciniralo jeste to da svaka legenda o ovom jezeru ima neku svoju čudnu, gotovo opipljivu potvrdu u stvarnosti.
Kada prvi put ugledate Vražje jezero, ono vas odmah obuzme svojom nestvarnom bojom. Smješteno na Jezerskoj visoravni, okruženo prostranstvom koje izgleda kao da nema kraja, ovo jezero djeluje mirno i spokojno. Međutim, mještani će vam odmah reći da to mirno lice vara. Mi smo bili oduševljeni pričom o krilatom konju, crvenom kao žeravica, koji navodno izlazi iz dubina tokom zvjezdanih noći. Prema predanju, taj konj izlazi da bi se pario sa kobilama koje pasu na obali, a nakon toga bi ih svojom snagom i krilima jednostavno odvukao u dubinu. Kažu da je to zapravo bila opomena za sve one koji bi se usudili da plivaju predaleko u hladne virove jezera.
Ono što nas je ostavilo bez teksta jeste informacija da su ronioci, istražujući dno ovog ledničkog jezera, zaista pronašli predmete koji podsjećaju na potkovice. I to ne obične potkovice, već komade metala za koje se dugo nije znalo odakle potiču. Zamislite tu scenu… ronite u ledenoj vodi, vidite nešto što sija u mulju i izvučete predmet koji kao da potvrđuje legendu o mitskom biću! Ipak, nauka ima malo realnije, ali ništa manje zanimljivo objašnjenje. Ispostavilo se da te “potkovice” zapravo predstavljaju ostatke antičkog oružja i opreme koji su tokom burnih vijekova završili na dnu. Durmitor je oduvijek bio raskrsnica puteva i poprište mnogih bitaka, pa nije čudo što voda krije takve tajne.
Fascinantno nam je bilo i to koliko je jezero opasno, uprkos svojoj ljepoti. Voda je nevjerovatno hladna čak i usred ljeta, a dubina od preko deset metara krije jake podvodne struje i izvore. Mi smo se naježili čitajući o pričama kako “vražica” iz dubina odvlači mlade momke u svoj dvorac. Danas znamo da su to zapravo temperaturni šokovi i grčevi koje izaziva ledena voda, ali u narodu je to ostalo zapisano kao djelo nečastivih sila. Upravo zbog tih priča, mještani rijetko kad ulaze u vodu, radije je posmatrajući sa sigurne udaljenosti. Nama je to dalo poseban osjećaj strahopoštovanja prema prirodi koja ne oprašta neopreznost.
Šetajući oko jezera, naišli smo na stećke, te nijeme kamene spavače koji kao da čuvaju ulaz u ovaj magični svijet. Čitav taj kraj odiše nekom drevnom energijom. Nismo mogli da vjerujemo koliko je sve tiho i mirno, a opet puno nekog skrivenog života. Legenda kaže da u sumrak, kada sjenke postanu dugačke, sam vrag izlazi iz vode i šeta obalom. Mi smo ostali do zalaska sunca, nadajući se da ćemo vidjeti barem odsjaj tih krila o kojima se toliko priča, ali smo dobili samo nevjerovatan prizor neba koje se ogleda u tirkiznoj vodi. To je onaj trenutak kada shvatite zašto su ljudi prije hiljadu godina vjerovali u bogove i demone prirode.
Zanimljivo je spomenuti i da se Vražje jezero nalazi u blizini Ribljeg jezera, a cijeli taj kraj je dio Nacionalnog parka Durmitor. Mi smo otkrili da put koji vodi do jezera zapravo prati staru karavansku rutu. Možete li zamisliti trgovce iz Dubrovnika ili vojnika iz Rima kako zastaju pored ove iste vode, vjerovatno slušajući iste te priče o opasnostima koje vrebaju iz dubina? Ta povezanost sa prošlošću je ono što Žabljak čini tako posebnim. Svaki kamen i svaka kap vode imaju svoju priču koja čeka da bude ispričana onima koji znaju da slušaju.
Na kraju, posjeta Vražjem jezeru nas je naučila da legende nisu samo bajke za djecu. One su način na koji je narod kroz vijekove objašnjavao prirodne fenomene i učio mlađe generacije da poštuju planinu. Bilo da vjerujete u krilate konje ili vas više zanima arheologija i antičko oružje na dnu, ovo mjesto će vas ostaviti bez daha. Mi smo se vratili sa Durmitora puni utisaka, ali i sa nekom čudnom željom da se opet vratimo tamo u nekoj vedroj, zvjezdanoj noći… čisto da vidimo da li će se površina vode opet zatalasati pod kopitima nekog mitskog bića.
