Flamenco zanimljivosti mogle bi vas potpuno iznenaditi, jer ovo zapravo uopšte nije ples u klasičnom smislu te riječi. Kada smo počeli kopati dublje u priču o flamencu, otkrili smo nešto što nas je ostavilo bez teksta. Svaki pokret, svaki udarac petom, svaki pogled… sve to nosi poruku koju plesač šalje bez ikakvih riječi. I ta poruka je često bolna, sirova i nevjerovatno lična.
Sadržaj članka
- Porijeklo flamenca i zašto ga ne možete “naučiti”
- Duende: Emocija koja nema prijevod ni na jedan jezik
- Zabranjena istorija i skriveni jezik tijela
- Mitovi vs stvarnost: Šta većina ljudi pogrešno misli o flamencu
- Više od plesa
Porijeklo flamenca i zašto ga ne možete “naučiti”
Fasciniralo nas je ovo: za razliku od baleta, valcera ili tanga, flamenco nema fiksnu koreografiju. Nijednu jedinu. Plesač nikada ne zna unaprijed šta će tačno uraditi. On reaguje na muziku, na publiku, na vlastito raspoloženje u tom trenutnom momentu. Zato dva nastupa istog plesača nikad neće izgledati isto.
Korijeni flamenca sežu u 15. vijek, u zajednice Roma, Jevreja i Maura u Andaluziji. Ovo su bili proganjani, marginalizovani narodi kojima je bilo zabranjeno mnogo toga… pa su svoju bol i bijes izražavali na jedini način koji im niko nije mogao oduzeti. Pokretom tijela. Ako planirate putovanje u Andaluziju, razumijevanje flamenca potpuno će promijeniti vaš doživljaj ovog regiona.
Zašto škole flamenca zapravo ne podučavaju korake
U tradicionalnim školama flamenca u Sevilji i Jerezu učenici ne uče koreografiju. Uče nešto sasvim drugo: kako da osjete ritam, kako da ga puste da prođe kroz tijelo, kako da prestanu razmišljati. Jedna učiteljica flamenca u Sevilji nam je objasnila ovako… “Kad počneš razmišljati o koracima, prestaneš plesati flamenco.”
Duende: Emocija koja nema prijevod ni na jedan jezik
Postoji riječ u španskom jeziku koja je ključ za razumijevanje flamenca. Duende. Nismo mogli vjerovati da ne postoji adekatan prijevod ove riječi ni na jedan drugi jezik na svijetu. Španski pjesnik Federico García Lorca opisao ju je kao “tamnu, misteričnu silu koju svi osjećaju, ali nijedan filozof ne objašnjava”.
Duende je taj momenat kada plesač prestaje biti plesač i postaje nešto drugo. Publika to prepozna instinktivno. Na autentičnim flamenco nastupima u malim barovima Seville, kada se to dogodi, ljudi ne aplaudiraju. Vrište. Udaraju dlanovima o stolove. Neki plaču. To je taj momenat zbog kojeg flamenco postoji.
Zabranjena istorija i skriveni jezik tijela
Ples koji je bio ZABRANJEN
Između 1499. i 1783. godine Romi u Španiji bili su podvrgnuti brutalinim zakonima koji su zabranjivali njihov jezik, odjeću, pa čak i okupljanje. Flamenco se u tom periodu izvodio tajno, u privatnim kućama i pećinama… doslovno. U Sacromonteu, četvrti u Granadi, i danas možete posjetiti pećine gdje se flamenco izvodio skriveno od vlasti.
Šta govore ruke, a šta pete
Otkrili smo da svaki dio tijela u flamencu komunicira nešto posebno. Udarci petama (zapateado) izražavaju bijes, otpor, prkos. Ruke i prsti pričaju priču o čežnji, gubitku ili strasti. Pogled je možda najvažniji element, jer dobar plesač flamenca može jednim pogledom prenijeti ono za šta drugima treba stotinu riječi.
Mitovi vs stvarnost: Šta većina ljudi pogrešno misli o flamencu
MIT: Flamenco je veseo, zabavan ples za turiste. STVARNOST: Najdublji oblik flamenca, takozvani “cante jondo” (duboko pjevanje), toliko je tužan da su ga istraživači muzike uporedili sa bluzom. Obje muzičke forme nastale su iz patnje marginalizovanih naroda.
MIT: Flamenco je tipičan za cijelu Španiju. STVARNOST: Flamenco je andaluzijski. Katalonce, Baske ili Galicijce možete i uvrijediti ako im kažete da je flamenco “njihov” ples. Svaka regija Španije ima vlastitu muzičku tradiciju.
MIT: Ona crvena haljina je obavezni dio flamenca. STVARNOST: Crvena haljina je uglavnom turistička slika. Na autentičnim nastupima plesačice nose razne boje, a često i potpuno jednostavnu crnu odjeću. Bit je u pokretu, ne u kostimografiji.
Više od plesa
Kada sve ovo saberete, shvatite zašto je UNESCO 2010. godine flamenco uvrstio na listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Ovo nije zabavni program za turiste u Sevilji. Ovo je način na koji su generacije ljudi izražavali ono najdublje u sebi. Svaki udarac petom o drveni pod bio je odgovor na nešto. Na nepravdu, na bol, na ljubav koja se nije smjela izreći naglas.
I za kraj, jedna stvar koju nismo očekivali: u Japanu danas živi više registrovanih škola flamenca nego u samoj Španiji. Prema dostupnim podacima, preko 80.000 Japanaca aktivno uči flamenco. Čini se da taj skriveni jezik tijela ne poznaje granice. 💃
Ovaj članak je rezultat detaljnog istraživanja. Neke priče i legende dio su usmene predaje i nije moguće sa 100% sigurnošću potvrditi njihovu tačnost. Ali upravo to ih čini fascinantnim, zar ne?
P.S. Ako ikad budete na flamenco nastupu i osjetite da vam se diže kosa na rukama… čestitamo. Upravo ste upoznali duende.
