Prvo veče u Dublinu, ušli smo u pub u Stoneybatteru, sjeli za šank i naručili pintu. Čovjek do nas se okrenuo i pitao: „Any craic?” Nismo imali pojma šta nas pita. Je li to pozdrav? Je li nešto nudio? Ispostavilo se da je postavio najvažnije pitanje u irskoj kulturi, a mi nismo znali odgovor. Zanimljivosti o irskoj kulturi obično počinju sa zelenim pašnjacima i ovcama. Ali prava Irska počinje u pubu, i počinje sa jednom riječju koja nema prijevod.
Sadržaj članka:
Šta je zapravo Craic
Craic (čita se „krek”) je irski koncept za koji ne postoji jedna riječ u bilo kojem drugom jeziku. Najbliže objašnjenje: mješavina dobre zabave, živog razgovora, smijeha, muzike i općeg osjećaja da je noć savršena. Kad Irac kaže „the craic was mighty”, to znači da je veče bilo nezaboravno. „What’s the craic?” je pozdrav koji znači „šta ima,” ali i „gdje je zabava” i „kako si” istovremeno. Postoji čak i skala: „good craic,” „great craic,” „mighty craic” i na vrhu „the craic was ninety”, što znači apsolutni vrhunac. Riječ zapravo ima zanimljivo porijeklo. Došla je iz engleskog „crack” (u smislu dobrog razgovora, ne lomljenja), a Irci su je usvojili, dodali joj irsku ortografiju i pretvorili u nešto sasvim svoje. Englezi su im dali riječ, Irci su je napravili boljom. Klasična irska priča.
Irski pub kao fenomen
Pub nije kafić, pub je dnevna soba
U Irskoj, pub nije samo mjesto za piće. To je produžetak kuće. Tradicionalni irski pub je mjesto gdje se zna svačije ime, gdje se priča glasno i sluša još glasnije, gdje neko u uglu svira gitaru ne zato što je plaćen nego zato što mu se sviralo. „Session” (trad session) je spontano okupljanje muzičara u pubu koji sviraju irsku tradicionalnu muziku. Niko ne najavljuje, niko ne naplaćuje, niko ne zna tačno kad će početi. Jednostavno se desi.
Postoji nepisano pravilo zvano „rounds” (ture). Ako ste u društvu, jedna osoba kupuje piće za sve, pa sljedeća, pa sljedeća. Izaći iz ture, kupiti sebi piće a ne ostalima, smatra se jednom od najozbiljnijih socijalnih grešaka u irskoj kulturi. Može vam se oprostiti loš irski akcenat, ali ne i izlazak iz ture.
Najstariji pub na svijetu je irski
Prema Guinnessovoj knjizi rekorda, najstariji pub na svijetu je Sean’s Bar u gradiću Athlone, u centralnoj Irskoj. Radi od 900. godine. Više od 1.100 godina neprekidnog rada. Tokom renoviranja pronađeni su zidovi od pletera i blata koji datiraju iz tog perioda. Ako planirate putovanje u Dublin, Athlone je sat i po vožnje i posjet ovom pubu je kao putovanje kroz vrijeme, samo s boljim pivom.
Irska kultura izbliza
Irci imaju specifičan odnos prema jeziku. Nikad vam neće reći „ne.” Umjesto toga, reći će vam „ah, you could do that, but…” i onda slijedi razlog zašto zapravo ne biste trebali. To nije neiskrenost. To je irski način da se sačuva harmonija u razgovoru. Direktno odbijanje se smatra grubim. Ovaj pristup objašnjava i zašto irski humor funkcioniše na podtekstu, namigivanju i onome što NIJE rečeno.
Još jedna stvar: u Irskoj je obred sahrane društveni događaj na način koji strancima djeluje neobično. „Wake” je bdijenje uz tijelo pokojnika, ali uključuje hranu, piće, smijeh, priče i sjećanja. Tuga je tu, ali nije jedina emocija. Irci vjeruju da pokojnik zaslužuje posljednju dobru noć, sa pravim craickom.
Mitovi vs stvarnost
„Svi Irci imaju crvenu kosu.” Samo oko 10% Iraca ima crvenu kosu. To je najviši procenat od bilo koje zemlje na svijetu, ali daleko od „svi.” Škotska je blizu s oko 6%.
„Irci piju samo Guinness.” Daleko od toga. Irska craft beer scena je eksplodirala posljednjih godina, a mlađe generacije sve više piju IPA, lager i cider. Guinness je i dalje kralj, ali ima ozbiljnu konkurenciju.
„Leprechaun je turistička izmišljotina.” Leprechaun postoji u irskom folkloru vjekovima, ali ne kao simpatični zeleni patuljak sa šeširom. Originalni leprechaun iz predaja je bio lukav, zločest i opasan, daleko od Disney verzije. Turističke prodavnice u Temple Baru bi se vjerovatno zatvorile kad bi se prodavala autentična verzija.
Zaključak
Irsku smo razumjeli tek kad smo prestali tražiti znamenitosti i počeli tražiti craic. Našli smo ga u pubu u Stoneybatteru, u muzici koja je počela iz ničega, u rundi piva koju nismo mogli odbiti i u razgovoru s čovjekom čije ime smo saznali tek nakon dva sata priče. Za kraj, jedna činjenica: Irska je jedina zemlja na svijetu čiji je nacionalni simbol muzički instrument. Ne životinja, ne cvijet, nego harfa. Ista harfa je na logotipu Guinnessa, samo okrenuta na drugu stranu. Guinness je registrovao logo prvi, pa je irska vlada morala svoju harfu okrenuti u suprotnom smjeru. Pivovara je bila brža od države. 🍀
Ovaj članak je rezultat detaljnog istraživanja. Neke priče i legende dio su usmene predaje i nije moguće sa 100% sigurnošću potvrditi njihovu tačnost. Ali upravo to ih čini fascinantnim, zar ne?
P.S. Kad Irac kaže „I will, yeah,” zapravo misli suprotno. Zapamtite to. Može vam spasiti veče.
