Šarkamen kod Zaječara: Palata rimske carice koja je nestala bez traga, ostavljajući za sobom samo nakit koji donosi nesreću svakom vlasniku. – Memorijalni kompleks carice Maksimilije, majke cara Maksimina Daje. Pronađen je set zlatnog nakita nevjerovatne vrijednosti. Lokalci vjeruju da je palata prokleta jer je carica bila poznata po surovosti.
Zamislite da lutate istočnom Srbijom, negdje između Negotina i šumovitih brda, i odjednom nabasate na zidine koje izgledaju kao da su ispale iz nekog holivudskog filma o Rimskom carstvu. Upravo to nam se desilo kada smo krenuli u potragu za Šarkamenom, mjestom koje krije palatu jedne moćne rimske carice. Iskreno, bili smo fascinirani činjenicom da na svijetu postoje samo četiri ovakve carske palate van samog Rima, a jedna od njih se smjestila baš ovdje, u tišini prirode, daleko od gradske buke. Šarkamen nije samo gomila starog kamenja, to je priča o moći, porodičnim vezama i neopisivom luksuzu koji je nekada vladao ovim prostorima.
Kada smo počeli da istražujemo istoriju ovog mjesta, prosto nismo mogli da povjerujemo u detalje o njenom nastanku. Palatu je počeo da gradi car Maksimin Daja početkom četvrtog vijeka. On je bio sestrić čuvenog cara Galerija, onog istog koji je podigao velelepnu Felix Romulijanu. Izgleda da je u toj porodici bio pravi trend da se u rodnom kraju grade palate koje oduzimaju dah. Maksimin Daja je želio da Šarkamen bude simbol njegove veličine, ali sudbina je imala drugačije planove. On je poginuo prije nego što je uspio da završi svoj ambiciozni projekat, ostavljajući za sobom nedovršeni san koji i danas zbunjuje arheologe. Nama je bilo nevjerovatno saznanje da je upravo ta „nedovršenost“ sačuvala neke od najvećih tajni antike.
Najveći šok smo doživjeli kada smo čuli priču o otkriću iz 1996. godine. Zamislite scenu, ekipa arheologa, predvođena akademikom Dragoslavom Srejovićem, kopa na lokalitetu Vrelo i odjednom pronalazi grobnicu žene visokog ranga. Unutra je bio sakriven set zlatnog nakita takve vrijednosti da su stručnjaci ostali bez teksta. Ogrlice, prstenje i zlatnici, ukupno trideset i osam komada nakita od čistog zlata, ležali su tamo vijekovima. Procjenjuje se da je taj set vrijedio preko milion njemačkih maraka u to vrijeme. Fascinantno nam je bilo to što se vjeruje da je taj nakit pripadao majci cara Maksimina Daje, ženi čije ime istorija nije zabilježila, ali čiji je luksuz ostao da svjedoči o njenom statusu. Lokalci i danas šapuću o tom zlatu, a kruže priče da nakit donosi nesreću svakome ko pokuša da ga prisvoji, jer je carica navodno bila poznata po svojoj surovosti i čvrstoj ruci.
Dok smo šetali pored ostataka zidina, primijetili smo nešto što nas je potpuno zbunilo. Među kamenjem su pronađeni fragmenti skulpture od porfira, onog čuvenog tamnocrvenog kamena koji je bio rezervisan isključivo za imperatore. Porfir je stizao čak iz dalekog Egipta, što nam govori koliko je truda i novca uloženo u ovo zabačeno mjesto. Mi smo bili oduševljeni činjenicom da u cijelom bivšem Rimskom carstvu postoji svega tridesetak takvih statua, a nekoliko njih je pronađeno baš u Srbiji. To nam jasno stavlja do znanja da Šarkamen nije bio neka usputna stanica, već centar moći gdje su se donosile važne odluke uz zvuk izvorske vode koja i danas teče u blizini.
Posebno nas je zabavila jedna lokalna legenda koju smo čuli uz kafu u obližnjem selu. Kažu da palata nije nestala tek tako, već da ju je zemlja „pojela“ kako bi sakrila sramotu i surovost carice koja je tamo boravila. Ljudi vjeruju da se u noćima punog mjeseca i dalje može čuti zveket zlatnog nakita i glasovi rimskih vojnika koji čuvaju nevidljive kapije. Iako nauka kaže da su palatu uništili zubi vremena i osvajači, nama je ta priča o prokletom nakitu i misterioznoj carici dala potpuno novu dimenziju cijelom putovanju. Prosto je nevjerovatno kako jedno mjesto može istovremeno da izaziva divljenje i blagu jezu.
Danas je Šarkamen, nažalost, malo zaboravljen i prepušten milosti i nemilosti vremena. Put do njega nije najbolji, nema velikih reklama ni hordi turista, ali to je upravo ono što ga čini posebnim. Imali smo osjećaj kao da smo pravi istraživači koji su otkrili skriveni dragulj. Bilo nam je žao što ovako važno nalazište, koje se može mjeriti sa onima u Splitu ili Gamzigradu, ne dobija pažnju koju zaslužuje. Ipak, taj mir i tišina omogućavaju vam da na trenutak zatvorite oči i zamislite kako je to izgledalo prije skoro dvije hiljade godina, sa zlatnim kočijama, mermernim stubovima i sjajem koji je prkosio divljini.
Na kraju, posjeta Šarkamenu nas je naučila da se najveća blaga često kriju tamo gdje ih najmanje očekujemo. Ova palata je podsjetnik na to koliko je istorija nepredvidiva i kako moć može brzo da izblijedi, ostavljajući za sobom samo legende i pokoji komad zlata. Mi smo otišli odatle puni utisaka, stalno ponavljajući kako je šteta što više ljudi ne zna za ovu carsku misteriju. Ako vas ikada put nanese u ove krajeve, obavezno svratite do Šarkamena. Možda nećete pronaći novo zlato, ali ćete sigurno otkriti priču koja će vas držati budnim dugo nakon što se vratite kući. To je mjesto gdje se antika još uvijek može osjetiti pod prstima, samo ako ste dovoljno radoznali da je potražite.
