Rimski bunar: Ponor bez vode u kojem je Hičkok tražio inspiraciju za svoje horore

Kada smo stali iznad otvora Rimskog bunara na Kalemegdanu, hladan vjetar nam je bukvalno zaledio krv u žilama. Iako se zove “rimski”, saznali smo da su ga zapravo izgradili Austrijanci u 18. vijeku, ali ime nije ono što je ovdje najzanimljivije. Dubok je preko 60 metara, što ga čini nižim od nivoa same rijeke Save. Ali ono što nas je istinski užasnulo su priče o ljudima koji su tu završavali. Jedna od najmračnijih legendi kaže da su 1494. godine tu bili bačeni zavjerenici koji su htjeli predati tvrđavu Turcima. Ostavili su ih unutra bez hrane, a kad su nakon nekog vremena ponovo provirili, zatekli su scenu od koje se okreće želudac… nesrećnici su u ludilu počeli da jedu jedni druge. Alfred Hičkok je posjetio ovo mjesto šezdesetih godina i ostao potpuno fasciniran atmosferom. Rekao je da mu je ovo jedno od najinspirativnijih mjesta na svijetu… mada mi nismo sigurni da bismo to tako nazvali. Spuštajući se niz dva spiralna stepeništa koja se nikada ne sjeku, osjetili smo težinu tog mraka. Bunar danas nema funkciju, ali ta tišina na dnu, dok gledate u uski krug svjetlosti visoko iznad, podsjeća vas da je ovo nekada bila tamnica iz koje povratka jednostavno nije bilo.