U OVOM SKRIVENOM SAMOSTANU U STENI KRIJE SE NEŠTO NEVEROVATNO: Kako su monasi usred divljeg krša izgradili čudo koje prkosi vremenu?! 😱🏰

Zamislite da bježite od osvajača, tražeći spas na surovom, divljem ostrvu, a nekoliko vijekova kasnije vaša mala zajednica postane dom za jedan od najmodernijih teleskopa u ovom dijelu Evrope. Upravo se to dogodilo u Pustinji Blaci, tom nevjerovatnom, skrivenom samostanu uklesanom direktno u stijene na južnoj strani ostrva Brača. Kada smo prvi put čuli za ovo mjesto, mislili smo da je riječ o običnoj pustinjačkoj nastambi, ali ono što smo tamo otkrili potpuno nas je oborilo s nogu. Ovo nije priča o pukom preživljavanju, već o nevjerovatnom trijumfu ljudskog duha, znanja i strasti usred potpunog krša i divljine.

Sve je počelo davne 1551. godine, kada su dva poljička sveštenika glagoljaša, bježeći pred najezdom Turaka, pronašla utočište u jednoj pregradnoj pećini u dubokom bračkom kanjonu. Možete li zamisliti taj trenutak… oko vas je samo goli kamen, sunce koje prži i divljina, a vi imate samo svoju vjeru i želju za slobodom. Ovi pioniri su započeli život u pećini, a tokom vijekova njihovi nasljednici su, kamen po kamen, izgradili čitav samostanski kompleks koji izgleda kao da doslovno raste iz same litice. Pustinja Blaca je polako postajala prava ekonomska i kulturna sila na ostrvu, upravljajući velikim posjedima, šumama i trgovinom.

Ali ono što ovo mjesto izdvaja od svih ostalih samostana jeste nevjerovatna okrenutost nauci, a posebno astronomiji. Posljednji upravitelj ove pustinje, čuveni don Nikola Miličević, bio je pravi genije svog vremena. Zamislite čovjeka koji je živio u potpunoj izolaciji, bez struje i modernih puteva, a koji je bio priznati evropski astronom. Don Nikola je 1926. godine u ovom kamenom carstvu podigao zvjezdarnicu i nabavio ogroman teleskop, koji je u to vrijeme bio treći po veličini na cijelom Balkanu. Kada stojite u toj prostoriji i gledate taj masivni instrument, ne možete a da se ne zapitate kako su ga uopšte uspjeli dopremiti uz strme i uske kozje staze iz luke u uvali Blaca.

I tu dolazimo do jedne od najzabavnijih lokalnih priča koja se i danas prepričava uz osmijeh. Naime, prenos tog teškog teleskopa, ali i čuvenog redovničkog klavira koji teži nekoliko stotina kilograma, bio je pravi logistički podvig. Legenda kaže da su lokalni radnici i mještani nosili ove dragocjenosti na rukama kilometrima uzbrdo, a don Nikola ih je za taj mukotrpan rad nagrađivao nečim što je u to vrijeme bilo vrednije od zlata, vrhunskim vinom iz samostanskih podruma. Priča se da su nosači klavira popili litru vina za svaki pređeni metar uspona. Kada danas prolazite tim istim strmim stazama, shvatićete da je to bila sasvim poštena razmjena.

Osim astronomije, don Nikola je bio strastveni istraživač i matematičar koji je izračunavao orbite planeta i kometa, a njegovi radovi su objavljivani u vodećim svjetskim naučnim časopisima. Iz svoje kamene osmatračnice otkrio je čak i nekoliko zvijezda, a u njegovu čast su dva asteroida dobila imena, Blaca i Miličević. Nevjerovatan je osjećaj stajati na tom istom balkonu sa kojeg je ovaj samozatajni monah posmatrao beskrajno zvjezdano nebo, dok je oko njega vladao potpuni mrak i tišina bračke noći. Čini se da je upravo ta izolovanost od svjetlosnog zagađenja gradova bila savršeno okruženje za njegove kosmičke potrage.

Unutrašnjost samostana, koji je danas pretvoren u izuzetan muzej, krije nevjerovatno blago koje svjedoči o bogatom životu glagoljaša. Biblioteka Blace sadrži preko jedanaest hiljada knjiga, među kojima su neprocjenjivi rukopisi pisani hrvatskom glagoljicom, ali i brojne naučne knjige iz cijelog svijeta. Ono što nas je posebno fasciniralo jeste zbirka starih satova, geografskih karata i instrumenata koje su redovnici koristili. Svaki predmet ovdje ima svoju priču, od školskih klupa u kojima su se obrazovala lokalna djeca, pa do crkvenog posuđa i starog oružja kojim su se branili od gusara.

Pustinja Blaca nam na slikovit način pokazuje kako su ovi takozvani plemići u opancima uspjeli spojiti strogi duhovni život sa vrhunskim intelektualnim radom. Oni su proizvodili sopstvenu hranu, imali svoje košnice za med, uzgajali vinograde i masline, a istovremeno pratili najnovije naučne trendove u Evropi. Danas, kada posjetite Blacu, osjetićete taj neobičan mir i energiju mjesta koje je vjekovima služilo kao most između zemlje i neba, između mukotrpnog rada na hercegovačkom i dalmatinskom kršu i najudaljenijih galaksija.

Za kraj, moramo vam dati jedan praktičan savjet, do Pustinje Blaca se ne može doći automobilom, što je zapravo sjajno jer čuva njenu mističnost. Morate se pripremiti za pješačenje od nekih četrdesetak minuta kroz predivni, divlji kanjon, bilo iz pravca unutrašnjosti ostrva ili iz uvale Blaca ako dolazite brodom. Obujte udobnu obuću, ponesite dovoljno vode i pripremite se za putovanje kroz vrijeme koje će vas potpuno promijeniti. Kada konačno ugledate te bijele kamene zidine kako blješte na suncu, shvatićete da je svaki korak tog puta vrijedio truda.