Kafana “Kasina” u Beogradu 1893. godine: Zašto su ljudi vrištali i bježali kada je upaljena prva sijalica? – Prva sijalica u Srbiji upaljena je u kafani Kasina na Terazijama. Vlasnik je bio Đorđe Vajfert, a događaj je izazvao paniku jer su ljudi mislili da je u pitanju magija ili opasna vatra. To je bio početak elektrifikacije Beograda.

Zamislite Beograd s kraja devetnaestog vijeka, grad koji se tek budi iz viševjekovnog sna pod fenjerima i svijećama, dok se kaldrmom širi miris pečenog mesa i duvana iz bezbrojnih mehama. Upravo u tom ambijentu, dok su se političke spletke kovale uz domaću rakiju, dogodilo se nešto što će zauvijek promijeniti lice Balkana. Mi smo istraživali te nevjerovatne trenutke i prosto nismo mogli da povjerujemo kakav je spektakl izazvala pojava prve sijalice u Srbiji. Sve je počelo u kultnoj kafani Kasina na Terazijama, mjestu koje je tih godina bilo centar društvenog života, ali i nulta tačka tehnološke revolucije.

Kada smo prvi put čuli priču o tome kako su ljudi bježali glavom bez obzira čim je svjetiljka zasijala, mislili smo da je riječ o malo začinjenoj gradskoj legendi. Međutim, arhivi kažu drugačije. Godina je 1893, a vlasnik Kasine, čuveni industrijalac Đorđe Vajfert, odlučio je da napravi potez koji bi se danas mogao mjeriti sa slanjem čovjeka na Mars. On je, u saradnji sa profesorom Đorđem Stanojevićem, čovjekom koji je bio fasciniran Teslinim radom, omogućio da prva električna sijalica u Srbiji obasja upravo njegovu kafanu. Možete li samo zamisliti tu scenu? Gosti sjede, pričaju o politici, meze, a onda odjednom… bljesak!

Fascinantno nam je bilo saznanje da reakcija javnosti uopšte nije bila onakva kakvu bismo očekivali u modernom dobu. Umjesto aplauza i oduševljenja, nastao je pravi pravcati haos. Većina Beograđana tada nije imala pojma šta je to struja. Za njih je vatra bila jedini izvor svjetlosti koji su poznavali hiljadama godina. Kada se sijalica upalila bez ijedne šibice, bez dima i bez mirisa gareži, mnogi su vrisnuli i pojurili ka vratima. Kolale su priče da je u pitanju neka mračna magija, vradžbina ili opasna nevidljiva vatra koja će spaliti sve oko sebe. Nama je to danas simpatično, ali tim ljudima je to bio susret sa nečim potpuno neprirodnim.

Nismo mogli da odolimo a da ne potražimo detalje o tome kako je Vajfert uopšte došao na tu ideju. On je bio vizionar, čovjek koji je znao da progres ne čeka nikoga. Kasina nije bila samo kafana, ona je bila pozornica za budućnost. Upravo na tom mjestu, dok su se drugi krstili i sumnjičavo gledali u staklenu kuglu koja svijetli, počela je elektrifikacija Beograda. Bilo nam je nevjerovatno otkriti da je Beograd dobio električno ulično osvjetljenje prije mnogih tadašnjih evropskih metropola. Sve to zahvaljujući hrabrosti jednog pivara i znanju jednog profesora koji su se usudili da prkose predrasudama.

Zanimljivo je i to kako se život u gradu promijenio bukvalno preko noći. Čim su se ljudi malo navikli na to novo čudo, ulični život je dobio potpuno drugu dimenziju. Radnje su počele da produžavaju radno vrijeme, ljudi su duže ostajali na ulicama, a strah od mraka polako je postajao prošlost. Ipak, kafane su ostale glavni centri gdje se o sijalici pričalo mjesecima. Neki su čak tvrdili da ih glava boli od te svjetlosti ili da im kvari vid, ali povratka na staro više nije bilo. Mi smo se smijali čitajući o tim prvim otporima tehnologiji, jer nas to neodoljivo podsjeća na današnje sumnje prema vještačkoj inteligenciji ili novim izumima.

Danas, kada hodate Terazijama i prođete pored mjesta gdje je nekada bila stara Kasina, teško je i zamisliti taj mrak koji je nekada vladao. Mi smo bili oduševljeni činjenicom da je upravo ugostiteljski objekat, a ne neka državna institucija, bio taj koji je povukao prvi potez. To nam govori mnogo o duhu naroda i o tome koliko je kafana na ovim prostorima oduvijek bila više od običnog mjesta za jelo i piće. Ona je bila laboratorija ideja, parlament u malom i, kao što vidimo, prva elektrana.

Na kraju, priča o prvoj sijalici u Kasini nas uči da se veliki skokovi često dešavaju tamo gdje ih najmanje očekujemo. Vajfert i Stanojević nisu čekali dopuštenja ili dugačke birokratske procese, oni su jednostavno upalili svjetlo. Ta mala staklena kugla postala je simbol pobjede znanja nad strahom i magije nauke nad neznanjem. Mi se svaki put naježimo kada pomislimo na taj prvi bljesak koji je, uprkos vriscima i bježanju, označio ulazak u novu epohu. Sljedeći put kad upalite prekidač u svojoj sobi, sjetite se onih hrabrih Beograđana koji su mislili da će im sijalica ukrasti dušu, a zapravo im je samo osvijetlila put u budućnost.