Pierogi. Mala, skromna tijesta punjena krompirom, kupusom ili sirom. Na prvi pogled, najobičnija hrana. Ali kad sjednete u krakowsku mliječnu kafanu (bar mleczny), naručite tanjir pierogija i saznate šta oni predstavljaju za Poljake… shvatite da jedete nešto mnogo veće od tijesta i punjenja. Pierogi su u Poljskoj simbol preživljavanja, snalažljivosti, i porodične ljubavi koja se prenosila kroz generacije.
Odakle zapravo dolaze pierogi
Sadržaj članka:
- Odakle zapravo dolaze pierogi
- Hrana koja je hranila narod u najtežim vremenima
- Bar mleczny: komunistička kafana koja je preživjela kapitalizam
- Mitovi vs stvarnost o pierogima
- Zašto pierogi nikada neće izaći iz mode
Prema jednoj od teorija, pierogi su u Poljsku stigli iz Istočne Azije, posredstvom trgovačkih puteva i mongolskih osvajanja u 13. vijeku. Druga teorija kaže da su stigli iz Kijeva. Sam naziv „pierogi” vjerovatno potiče od starog slovenskog korijena koji je povezan sa gozbom ili svečanošću. Ali bez obzira na porijeklo, Poljaci su ih usvojili, prilagodili, i učinili duboko SVOJIMA.
Ako planirate putovanje u Krakow ili Varšavu, tanjir pierogija je nešto bez čega ne smijete otići.
Hrana koja je hranila narod u najtežim vremenima
Tokom ratova, okupacija i siromaštva koje je obilježilo veliku istoriju Poljske, pierogi su bili hrana koja je bila dostupna i kad ništa drugo nije bilo. Tijesto od brašna i vode. Punjenje od bilo čega što je raslo, stajalo u podrumu ili se moglo pronaći. Krompir, kupus, gljive, kaša… ništa se nije bacalo, sve se moglo zamotati u tijesto.
Postoji čak i posebna vrsta pierogija zvana pierogi ruskie (ruski pierogi), koji zapravo nemaju nikakve veze sa Rusijom. Punjeni su krompirom i svježim sirom, a ime vjerovatno potiče od historijskog regiona Rus (danas dio Ukrajine), odakle je recept došao. Ovo su najpopularniji pierogi u Poljskoj i danas.
Bar mleczny: komunistička kafana koja je preživjela kapitalizam
Mliječni barovi (bar mleczny) su fenomen koji nas je oduševio. Nastali su u komunističko doba kao subvencionisane kafane za radnike, sa ekstremno jeftinim obrocima. Mnogi su preživjeli pad komunizma i rade i danas, i dalje sa nevjerovatno pristupačnim cijenama. Za tanjir pierogija u mliječnom baru platićete možda 15 do 20 PLN (oko 3,50 do 4,50€).
Atmosfera je posebna. Nema dekoracije, nema konobara koji vas dočekuje sa osmijehom, nema vizualno doterane hrane. Naručujete na šalteru, čekate da vas pozovu, i jedete za jednostavnim stolom. Ali hrana je domaća, svježa, i pripremljena po receptima koji se nisu mijenjali decenijama.
Mitovi vs stvarnost o pierogima
„Pierogi su isto što i ravioli ili peljmeni.” Slični su konceptom, ali sasvim različiti po ukusu, teksturi i kulturnom značaju. Poljski pierogi su obično veći, kuhani pa zatim prženi na maslacu, i servirani sa kajmakom ili prženim lukom.
„Pierogi su street food.” Mogu biti, ali u Poljskoj su oni mnogo više od toga. Služe se na porodičnim ručkovima, slavama, na Badnju veče (posebna verzija sa kupusom i gljivama), i na svakoj važnoj prilici.
„Svi pierogi su slani.” Postoje i slatke verzije, punjene jagodama, trešnjama ili borovnicama, posipane šećerom i kajmakom. Nismo ih očekivali, ali su nas potpuno osvojili.
Zašto pierogi nikada neće izaći iz mode
U svijetu gastronomije gdje su trendovi prolazni, pierogi su tu već vijekovima. Ne zato što su sofisticirani ili fotogenični, nego zato što nose priču o narodu koji je od najjednostavnijih sastojaka pravio nešto što je hranilo tijelo i dušu. Kad smo u jednom krakowskom mliječnom baru pojeli prvu porciju ruskih pierogija… tih, skroman obrok za par eura… shvatili smo zašto se za ovu hranu kaže da je „hrana koja grli iznutra”. 🥟
Ovaj članak je rezultat detaljnog istraživanja. Neke priče i legende dio su usmene predaje i nije moguće sa 100% sigurnošću potvrditi njihovu tačnost. Ali upravo to ih čini fascinantnim, zar ne?
P.S. Poljska ima čak i svoj „Festival pierogija” na kojem takmičari prave najneobičnije varijante punjenja. Čokolada, curry, pa čak i punjenje sa Nutellom. Nismo sigurni šta bi bake rekle, ali narod je oduševljen.
