Ostrvo Lokrum: Prokletstvo koje traje vijekovima – zašto niko ne smije da prespava na ovom ostrvu ako želi da dočeka jutro? – Benediktinci su prokleli ostrvo kada su protjerani. Legenda kaže da su išli oko ostrva sa okrenutim svijećama. Od tada se vjeruje da će svako ko pokuša da prisvoji ostrvo ili prespava na njemu doživjeti nesreću.

Zamislite jedno malo, zeleno ostrvo, tek nekih šest stotina metara udaljeno od dubrovačkih zidina, koje izgleda kao pravi raj na zemlji. Miris borova, krik paunova koji slobodno šetaju stazama i tirkizno more koje ga okružuje čine Lokrum destinacijom iz snova. Međutim, čim sunce krene da zalazi i turisti počnu da žure na posljednje brodove ka gradu, atmosfera se naglo mijenja. Mi smo istraživali zašto lokalno stanovništvo, uprkos ljepoti ovog mjesta, i dalje striktno poštuje nepisano pravilo: na Lokrumu se ne ostaje preko noći. Prosto nismo mogli da povjerujemo koliko je duboko ukorijenjena priča o prokletstvu koje prati svakoga ko pokuša da ovaj komadić kopna prisvoji za sebe.

Sve je počelo prije mnogo vijekova, tačnije 1023. godine, kada su benediktinci osnovali svoj samostan na ostrvu. Oni su vijekovima obrađivali zemlju, sadili egzotične biljke i molili se u miru, sve dok Napoleonova vojska nije odlučila da im pokvari planove. Kada smo čitali o načinu na koji su protjerani, naježili smo se od same scene. Godine 1808, francuske vlasti su naredile monasima da napuste ostrvo. Te posljednje noći, benediktinci su obukli svoje crne odore, okrenuli svijeće naopako tako da vosak kaplje po zemlji i tri puta obišli ostrvo u povorci. Dok su koračali u mraku, izgovarali su strašne riječi: „Neka je proklet svako ko prisvoji Lokrum za lično uživanje!“ Ta kletva, bačena uz plamen svijeća koje se gase, postala je neraskidivi dio identiteta ovog mjesta.

Fasciniralo nas je to što istorija zaista bilježi čitav niz nesrećnih sudbina onih koji su ignorisali ovo upozorenje. Jedan od najpoznatijih „žrtava“ bio je nadvojvoda Maksimilijan Habsburški. On je bio potpuno očaran Lokrumom, kupio ga je i počeo da uređuje vrtove, ali mu je to donijelo samo propast. Ubrzo nakon što je postao car Meksika, tamo je strijeljan, a njegova supruga Šarlota je na kraju završila u potpunom ludilu. Mi smo ostali bez riječi kada smo otkrili da su skoro svi kasniji vlasnici ostrva doživjeli slične tragedije, od bankrota i misterioznih bolesti, pa sve do tragičnih brodoloma u neposrednoj blizini obale. Čini se da Lokrum jednostavno odbija da pripada bilo kome drugom osim prirodi i monasima koji su ga prokleli.

Zanimljivo nam je bilo otkriti da se čak i slavni kralj Ričard Lavljeg Srca povezuje sa ovim ostrvom. Legenda kaže da je on, vraćajući se iz Trećeg krstaškog rata, upao u strašnu oluju i zavjetovao se da će sagraditi crkvu na prvom kopnu na koje stupi. To kopno je bio upravo Lokrum. Iako je crkva kasnije, uz dozvolu pape, sagrađena u samom Dubrovniku, Ričardov boravak ovdje samo dodaje još jedan sloj mističnosti. Mi smo se pitali da li je možda i on osjetio tu čudnu energiju koja isijava iz stijena. Danas, posjetioci mogu vidjeti ostatke bazilike i samostana, ali unutrašnjost tih zidina krije tišinu koja je ponekad glasnija od bilo kakvog govora.

Jedna od najzabavnijih, ali i pomalo jezivih stvari koje smo saznali, jeste ponašanje životinja na ostrvu. Lokrum je dom stotinama paunova koje je nekada donio Maksimilijan. Oni su prelijepi, ali njihovi krici, naročito pred kišu ili u sumrak, zvuče kao ljudski jauci. Mještani kažu da su to čuvari ostrva koji vas podsjećaju da je vrijeme za polazak. Nismo mogli da odolimo smijehu kada nam je jedan stariji Dubrovčanin ispričao kako su neki hrabri turisti pokušali da se sakriju i prespavaju u grmlju radi izazova. Svi su se vratili prvim jutarnjim brodom, blijedi kao krpa, tvrdeći da su čuli korake u mraku i osjetili hladan dah na vratu, iako nikoga nije bilo u blizini. Možda je to samo bujna mašta, ali mi se ne bismo kladili na to.

Osim kletve, Lokrum ima i svoje prirodno čudo koje nas je potpuno oduševilo, Mrtvo more. To je malo jezero povezano sa otvorenim morem kroz podzemne tunele. Voda je toliko slana da vas bukvalno drži na površini bez ikakvog truda. Ali čak i tu postoji priča. Kažu da se u dubinama tih podzemnih tunela krije ulaz u sobe koje ne postoje na mapama. Mi smo bili fascinirani idejom da ispod stopala turista postoji čitav jedan skriveni svijet, lavirint pećina koji možda čuva tajne stare hiljadu godina. Upravo ta kombinacija nevjerovatne ljepote i mračne prošlosti čini ovaj lokalitet tako neodoljivim.

Na kraju, posjeta Lokrumu je lekcija o poštovanju. Možete doći, uživati u kupanju, prošetati botaničkim vrtom i diviti se zidinama, ali morate znati kada je vrijeme da se povučete. Ostrvo vam dozvoljava da ga vidite, ali ne i da ga posjedujete. Mi smo zaključili da je upravo u tome njegova najveća čar. U svijetu gdje je sve na prodaju i gdje se svaki kutak planete pokušava ukrotiti, Lokrum stoji kao tvrdoglavi podsjetnik na to da postoje mjesta koja pripadaju nekim drugim silama. Sljedeći put kada se nađete u Dubrovniku i pogledate ka onom zelenom masivu na pučini, sjetite se benediktinaca i njihovih svijeća. Uživajte u danu, ali budite sigurni da ste na brodu prije nego što se upale prve ulične svjetiljke u Starom gradu. Jer, kako legenda kaže, Lokrum ne oprašta onima koji žele da mu ukradu noćni mir.