Manastir Banja kod Risana: Svetinja koju je osnovao Sveti Sava, ali u njenim temeljima je sakriven zlatni krst koji se pojavljuje samo onima koji… – Manastir iz 12. vijeka. Naziv potiče od antičkih termi (banja) koje su bile tu. Legenda o krstu je povezana sa blagom koje su monasi sakrili pred turskom najezdom i koje niko nikada nije pronašao.
Zamislite da sjedite na suncem obasjanoj obali Boke Kotorske, tamo gdje se planine spuštaju direktno u more, a vazduh miriše na so i borovinu. Dok ispijamo jutarnju kafu i posmatramo odsjaj sunca na talasima, otkrili smo jednu nevjerovatnu priču o mjestu koje je toliko tiho i skrovito da ga mnogi putnici, jureći ka poznatijem Kotoru ili Budvi, jednostavno promaše. Riječ je o manastiru Banja kod Risna, svetinji koja prkosi vjekovima i krije tajne koje su nas potpuno ostavile bez teksta.
Kada smo se prvi put zaputili tamo, nismo ni slutili da koračamo po tlu gdje su se nekada odmarale rimske legije. Naime, samo ime Banja nije slučajno, manastir je podignut na temeljima antičkih termi. Zamislite samo taj spoj, pravoslavna svetinja koja bukvalno izrasta iz rimskog kupatila. Bilo nam je fascinantno saznanje da su se na ovom mjestu, prije skoro dvije hiljade godina, ljudi opuštali u ljekovitoj vodi, a danas se tu čuje samo tiha molitva monahinja i šum mora. Čitav taj kaskadni kompleks izgleda kao da je s drugog svijeta, posebno onaj vidikovac sa kojeg se vidi cijeli zaliv, mjesto gdje se čovjek osjeti tako malim pred istorijom i prirodom.
Ono što nas je posebno zaintrigiralo jeste legenda o osnivanju. Iako se zvanično vezuje za dvanaesti vijek i Stefana Nemanju, oca Svetog Save, priče koje smo čuli od lokalaca idu mnogo dublje u sferu čudesnog. Najzanimljivija je ona o zlatnom krstu. Navodno, negdje duboko u temeljima, sakriven je masivni krst od čistog zlata, dar samih Nemanjića. Ali, pazite sad ovo, legenda kaže da se taj krst ne može naći pukim iskopavanjem. On se navodno pojavljuje samo onima koji su čistog srca i to u trenucima velike nevolje ili ogromne milosti. Prosto nismo mogli da povjerujemo koliko je ta priča i danas živa među ljudima u Risnu, svi znaju nekoga čiji je prađed navodno vidio tajanstveni odsjaj iz zemlje.
Dok smo istraživali riznicu, osjećali smo se kao u nekom filmu o potrazi za izgubljenim blagom. Manastir Banja je vijekovima bio meta napada, a najstrašniji se dogodio 1654. godine kada su Turci, bijesni zbog poraza u Perastu, odlučili da spale sve pred sobom. Monasi su tada imali samo nekoliko minuta da reaguju. Priča se da su najvrednije dragocjenosti, uključujući i taj famozni krst, zazidali u tajne niše ili spustili u bunare koje niko nikada kasnije nije uspio da locira. Danas, dok prolazite kroz tihe hodnike konaka, ne možete a da se ne zapitate šta se sve krije iza tih debelih kamenih zidova. Nama je taj osjećaj misterije bio apsolutno neodoljiv.
Još jedna stvar koja nas je oduševila je povezanost manastira sa morem. Banja nije tipična kontinentalna svetinja, ona živi sa mornarima. U devetnaestom vijeku, upravo su bokeški kapetani i pomorci bili najveći donatori. Postoji dirljiva priča o tome kako su oni, nakon svake preživjele oluje na dalekim okeanima, donosili darove u Banju. U riznici smo vidjeli nevjerovatan epitafij iz sedamnaestog vijeka, rađen zlatnim i srebrnim vezom, koji je poklon rumunskog vlastelina. Kako je taj predmet završio baš ovdje? To je još jedna od onih priča koje nam niko nije znao do kraja objasniti, ali upravo u tome i jeste čar istraživanja ovakvih mjesta.
Zanimljivo nam je bilo i to da je Banja tek polovinom dvadesetog vijeka postala ženski manastir. Dolaskom igumanije Savatije, koja je tu provela nevjerovatnih pedeset godina, manastir je doživio pravu renesansu. Danas o njemu brine igumanija Haritina sa sestrinstvom, i moramo vam reći, ta energija mira i reda se osjeti na svakom koraku. Cvijeće koje uzgajaju, savršeno održavana porta i miris tamjana koji se miješa sa mirisom morske soli čine da potpuno zaboravite na moderan svijet, telefone i stres. Mi smo tamo proveli sate, a činilo nam se kao da je prošlo tek deset minuta.
Na kraju, nismo mogli a da ne primijetimo onaj ogromni krst, visok preko devet metara, koji je postavljen na brdu iznad manastira. To je noviji dodatak, ali se tako dobro uklopio u taj krš i kamen da izgleda kao da je oduvijek tu. Manastir Banja kod Risna nas je naučio da se najveća blaga često krije na dohvat ruke, samo treba usporiti i skrenuti sa glavnog puta. Ako vas ikada put nanese u Boku, nemojte samo proći pored znaka za Banju. Svratite, udahnite taj miris istorije i ko zna, možda se baš vama ukaže onaj tajanstveni zlatni odsjaj iz legendi o kojima smo vam pričali.
