Zanimljivosti o Petri počinju jednim uskim klancem i završavaju činjenicom koja nam je potpuno promijenila perspektivu o drevnim civilizacijama. Hodali smo kroz Siq, klanac dugačak 1,2 kilometra, sa stijenama visokim 80 metara sa obje strane, i prolazom širokim jedva tri metra na najužim mjestima. Sunce dopire do dna samo u kratkim intervalima. I onda se klanac počeo širiti… i ugledali smo Al Khazneh. Ono što smo osjetili u tom trenutku ne znamo opisati. Ali ono što smo nakon toga saznali o Nabatejcima i njihovom skrivenom gradu, to ćemo pokušati.
- Nabatejci: Narod koji je kontrolisao vodu u pustinji
- 600 godina skriven od ostatka svijeta
- Detalji koje propuštate ako žurite
- Mitovi vs stvarnost o Petri
Nabatejci: Narod koji je kontrolisao vodu u pustinji
Nabatejci su bili nomadski arapski narod koji se nastanio u ovom području otprilike u 4. vijeku prije nove ere. Ono što ih je učinilo moćnim nije bila vojska. Bilo je to nešto mnogo vrjednije u pustinji: znanje o vodi.
Otkrili smo da su Nabatejci izgradili sofisticirani sistem kanala, cisterni i brana koji je hvatao svaku kap kiše u regionu gdje padavine jedva prelaze 100 mm godišnje. Tragovi tog sistema vidljivi su i danas duž zidova Siqa. Pažljivo isklesani kanali vodili su kišnicu u podzemne rezervoare. Grad od 30.000 stanovnika u srcu pustinje imao je vode napretek. Rimljani, koji su pokušali osvojiti Petru, godinama nisu mogli jer su Nabatejci jednostavno kontrolisali pristup vodi na svakom ulazu.
Siq kao odbrambena tvrđava
Klanac Siq nije bio samo ulaz, bio je zamka. Tri metra širine na najužim mjestima znači da čak i velika vojska mora proći u koloni po jedan. A s vrha stijena visokih 80 metara, Nabatejci su mogli braniti grad sa šačicom vojnika. Rimska legija je na kraju uspjela preuzeti Petru 106. godine nove ere, ali ne silom kroz Siq, nego dugotrajnom opsadom i diplomatijom.
600 godina skriven od ostatka svijeta
Nakon pada Rimskog carstva i serije razornih zemljotresa, Petra je polako napuštena. Do 7. vijeka grad je bio gotovo pust. I onda se desilo nešto nevjerovatno: zapadni svijet je zaboravio da Petra uopšte postoji. Punih 600 godina niko iz Evrope nije znao za ovaj grad. Lokalni beduini su znali, naravno, ali nisu imali razloga da tu informaciju dijele.
Tek 1812. godine švajcarski istraživač Johann Ludwig Burckhardt je, prerušen u arapskog trgovca, nagovorio beduinskog vodiča da ga odvede do “izgubljenog grada u stijenama”. Kad je ugledao Al Khazneh, shvatio je na šta je naišao. Planirali smo posjetiti Petru dugo prije nego što smo zaista otišli, i ako vas zanima sve što trebate znati za organizaciju, pogledajte naš vodič za putovanje u Petru.
Detalji koje propuštate ako žurite
Al Khazneh nije grobnica kakvu zamišljate
Fasada Al Khazneh (“Riznica”) visoka je 40 metara, isklesana direktno u živoj stijeni. Dugo se vjerovalo da unutra postoji blago egipatskog faraona, pa je kamena urna na vrhu fasade puna rupa od metaka jer su beduini pokušavali “otvoriti” je pucajući. Unutrašnjost je zapravo prilično skromna: prazna prostorija bez ikakve dekoracije. Arheolozi danas smatraju da je služila kao kraljevska grobnica, najvjerovatnije za nabatejskog kralja Aretu IV.
Petra je mnogo veća nego što mislite
Većina posjetilaca vidi Al Khazneh, prošeta glavnom ulicom, i vrati se. Ali Petra se prostire na oko 264 kvadratna kilometra i ima više od 800 identificiranih struktura. Obuhvata hramove, amfiteatar za 8.500 gledalaca, kraljevske grobnice, žrtvene oltare na vrhu planina… Trebalo bi vam minimalno dva puna dana da vidite i polovinu. Mi nismo stigli sve vidjeti, i to nas i dalje muči.
Mitovi vs stvarnost o Petri
“Petra je Indiana Jones film set.” Film “Indiana Jones i posljednji krstaški pohod” sniman je ovdje 1989. godine, ali samo završna scena ulaska u hram. Unutrašnjost “hrama” iz filma je studiski set. Stvarna unutrašnjost Al Khazneh je prazna prostorija bez zamki, zmija i Svetog grala.
“Nabatejci su bili primitivni pustinjski narod.” Daleko od toga. Imali su pismo, kovali novac, trgovali s Rimom, Egiptom i Indijom, i izgradili vodovodni sistem koji bi impresionirao savremene inženjere. Njihova civilizacija bila je jedna od najsofisticiranijih u antičkom svijetu.
“Možete vidjeti Petru za dva sata.” Tehnički, možete vidjeti Al Khazneh za dva sata. Ali to je kao da odete u Louvre, pogledate Mona Lizu, i kažete da ste vidjeli muzej. 🏜️
Petra nas je naučila nešto: postoje mjesta koja fotografije ne mogu prenijeti. Možete vidjeti hiljadu slika Al Khazneh, ali trenutak kad se klanac otvori i ta fasada se pojavi ispred vas, to je nešto što pripada samo vama i tom trenutku. Bonus zanimljivost: boja stijena u Petri mijenja se tokom dana. Ujutro su ružičaste, u podne zlatne, pred zalazak grimizne. Nabatejci su znali birati lokaciju.
Ovaj članak je rezultat detaljnog istraživanja. Neke priče i legende dio su usmene predaje i nije moguće sa 100% sigurnošću potvrditi njihovu tačnost. Ali upravo to ih čini fascinantnim, zar ne?
P.S. Ako vam beduin ponudi da vas odveze na magarcu do Monastira, pregovarajte cijenu PRIJE polaska. Inače ćete saznati da se cijena magično utrostručuje na pola puta.
