Izvor manastira Koporin: Voda koja navodno vraća vid, ali samo onima koji ispoštuju jedan bizaran ritual prije nego što je dotaknu. - Manastir je zadužbina Despota Stefana Lazarevića. Izvor ljekovite vode nalazi se u blizini i prema vjerovanju pomaže nerotkinjama i slabovidima. Ritual podrazumijeva molitvu i umivanje u tačno određeno vrijeme.

Izvor manastira Koporin: Voda koja navodno vraća vid, ali samo onima koji ispoštuju jedan bizaran ritual prije nego što je dotaknu. – Manastir je zadužbina Despota Stefana Lazarevića. Izvor ljekovite vode nalazi se u blizini i prema vjerovanju pomaže nerotkinjama i slabovidima. Ritual podrazumijeva molitvu i umivanje u tačno određeno vrijeme.

Zamislite jedno mirno jutro u blizini brda kod Smederevske Palanke, gdje vazduh miriše na tamjan i starinu, a tišinu prekida samo žubor vode koji krije tajne stare vijekovima. Mi smo istraživali jedno od onih mjesta koja zvuče kao da su ispala direktno iz narodnih predanja, a zapravo su stvarna i dostupna svakome ko želi da povjeruje u malo magije. Manastir Koporin, zadužbina Despota Stefana Lazarevića, nije samo još jedan spomenik kulture. On je dom izvora za koji se vjeruje da vraća vid i pomaže onima koji su davno izgubili nadu. Prosto nismo mogli da povjerujemo kakve smo priče čuli o bizaranom ritualu koji prati ovo mjesto, pa smo morali da zagrebemo malo dublje ispod površine.

Sve počinje sa samim Despotom Stefanom, sinom kneza Lazara, čovjekom koji je bio nevjerovatno prosvijećen za svoje vrijeme, ratnik, pjesnik i vitez. Kada smo čitali o njegovom životu, bili smo fascinirani činjenicom da je on, uprkos svim ratovima, uspio da izgradi oazu mira kao što je Koporin. Ali ono što privlači rijeke ljudi nije samo arhitektura iz petnaestog vijeka, već taj mali, skromni izvor vode u neposrednoj blizini manastirskih zidina. Legenda kaže da je voda ovdje toliko moćna da može izliječiti slabovidost, ali uz jedan veliki uslov. Ne možete samo doći, zahvatiti vodu i otići kući. Postoji procedura, ili bolje rečeno ritual, koji mještani i vjernici poštuju sa tolikom ozbiljnošću da smo se i mi osjećali kao da učestvujemo u nečem vanvremenskom.

Fascinantno nam je bilo saznanje da taj bizaran ritual podrazumijeva molitvu i umivanje u tačno određeno vrijeme, najčešće u ranu zoru prije nego što sunce potpuno zagrije zemlju. Vjeruje se da voda tada ima najveću snagu. Ljudi nam pričaju da prije nego što dotaknete vodu, morate proći kroz proces unutrašnjeg pročišćenja. Nije to samo pranje lica, to je molba prirodi i svecu da vam otvore oči, i to bukvalno i metaforički. Nama je zvučalo nevjerovatno da u dvadeset prvom vijeku ljudi i dalje vjeruju u ovakve stvari, ali kada vidite redove onih koji strpljivo čekaju, shvatite da vjera ne poznaje kalendar. Neki kažu da je ritual bizaran jer uključuje specifične pokrete i ponavljanje molitvi koje se prenose s koljena na koljeno, ali za one koji su vid progledali, to je najsvetiji čin na svijetu.

Nismo mogli da odolimo a da ne upitamo o pričama onih koji su ovdje tražili spas za nerotkinje. Otkrili smo da se izvoru pripisuju i te moći. Postoje svjedočenja o parovima koji su godinama pokušavali da dobiju potomstvo i koji su, nakon posjete Koporinu i poštovanja rituala, konačno doživjeli tu radost. Šalili smo se među sobom da je možda stvar u čistom vazduhu i nedostatku stresa, ali pogled na lica tih ljudi nas je brzo ućutkao. Postoji neka energija tamo, nešto što se ne može objasniti naučnim formulama. Možda je to baš taj spoj Despotove plemenitosti i ljekovite snage zemlje koji čini Koporin tako posebnim.

Zanimljivo nam je bilo otkriti i detalje o tome kako je manastir uopšte preživio vijekove turskih pustošenja. Koporin je bio sakriven u gustoj šumi, namjerno podignut u kotlini kako se ne bi vidio sa glavnih puteva. Ta izolovanost je vjerovatno i očuvala tajnu o ljekovitom izvoru. Mi smo bili oduševljeni arhitekturom koja je jednostavna, ali moćna, baš kao i sama priča o vodi. Dok smo šetali oko manastira, osjećali smo se kao da nas oči Despota Stefana posmatraju sa fresaka, podsjećajući nas da su znanje i vjera uvijek išli ruku pod ruku. Činjenica da je on tamo sahranjen, što je potvrđeno tek nedavnim istraživanjima, dodaje još jedan sloj misterije cijelom mjestu.

Na kraju, posjeta izvoru manastira Koporin nas je naučila da čuda možda i ne moraju biti velika i bučna. Ponekad su ona skrivena u kapi hladne vode i tihoj molitvi u pet ujutru. Bilo da vjerujete u iscjeljenje ili ste samo ljubitelj istorije i neobičnih narodnih običaja, Koporin vas neće ostaviti ravnodušnim. Mi se i dalje sjećamo onog osjećaja strahopoštovanja dok gledate nekoga kako se umiva na izvoru, nadajući se da će mu se svijet ponovo prikazati u svim bojama. Sljedeći put kada budete prolazili ovim krajem, svratite do Koporina. Čak i ako vam je vid savršen, možda tamo progledate na neki drugi, dublji način koji moderni svijet, u svojoj žurbi, često zaboravlja.

Slični vodiči