DA LI JE OVO NAJNEOBIČNIJE OSTRVO NA JADRANU? Nastalo je potapanjem džinovskih jedrenjaka, a tradicija koju krije ostaviće vas bez teksta! 😱⛵🌊

Zamislite da sjedite s nama na kafi, pijuckate svoj omiljeni espreso, a mi vam iznenada predložimo da spakujete kofere i krenete na mjesto gdje su mašta, legenda i ljudski trud doslovno stvorili čvrsto tlo pod nogama. Govorimo o Gospi od Škrpjela, tom nevjerovatnom, bajkovitom ostrvcetu u Boki Kotorskoj koje već vijekovima ponosno stoji naspram prelijepog starog Perasta. Kada smo prvi put plovili prema njemu, činilo nam se kao da posmatramo neku živopisnu scenografiju za film, a ne stvarni komad kopna usred plavetnila zaliva. Međutim, ono što smo saznali o njegovom nastanku i tajnama koje čuva, potpuno nas je očaralo i natjeralo da shvatimo koliko je ovo mjesto zaista jedinstveno na cijelom svijetu.

Prva stvar koja vas ostavi bez daha jeste saznanje da stojite na jedinom potpuno vještačkom ostrvu na Jadranskom moru. Da, dobro ste čuli, priroda ovdje nije imala svoje prste kada je u pitanju stvaranje ovog kopna. Sve je počelo davne 1452. godine, tačnije 22. jula, kada su dvojica braće ribara iz Perasta na maloj hridi, koja je jedva virila iz mora, pronašli ikonu Bogorodice sa djetetom. Jedan od njih je bio teško bolestan, a nakon pronalaska ikone je čudesno ozdravio. Za lokalne pomorce i mještane to je bio jasan nebeski znak. Odlučili su da na tom mjestu podignu crkvu u njenu čast, ali postojao je jedan ogroman, tehnički problem, kako izgraditi hram na običnom, oštrom morskom grebenu?

Odgovor na ovaj izazov krije se u nevjerovatnoj upornosti i tradiciji koja traje više od pet i po vijekova. Mještani Perasta i bokeški pomorci počeli su sistematski da nasipaju kamenje oko grebena. Ali to nije bilo sve. Svaki put kada bi se neki brod bezbjedno vratio sa dalekog i opasnog putovanja po svjetskim morima, njegov kapetan i posada bi donijeli kamenje i bacili ga na isto mjesto. Da bi ubrzali proces i stvorili stabilne temelje, Peraštani su čak plijenili stare, oštećene jedrenjake, punili ih kamenjem i namjerno ih potapali oko grebena. Procjenjuje se da danas, duboko ispod same crkve, leži tiha flota od preko 150 potopljenih istorijskih brodova koji vječno čuvaju ovo svetilište.

A ta tradicija građenja ostrva nije stvar daleke prošlosti, ona aktivno živi i danas. Svake godine, 22. jula, u sumrak, održava se čuvena ceremonija pod nazivom Fašinada. Kada smo je prvi put posmatrali, osjetili smo nevjerovatnu povezanost sa prošlim vremenima. Lokalno stanovništvo se okuplja u svojim barkama okićenim zelenilom, povezuje ih u dugačak niz i uz tradicionalne pjesme plovi od Perasta prema ostrvu. Svaka barka je napunjena kamenjem koje mještani na kraju ceremonije bacaju u more oko ostrva, čime simbolično obnavljaju i učvršćuju njegove temelje. To znači da je Gospa od Škrpjela spomenik koji se neprestano gradi već više od 570 godina, što je poduhvat kakav ćete teško naći bilo gdje drugdje na planeti.

Kada kročite na ostrvo i uđete u samu crkvu, izgrađenu u baroknom stilu 1632. godine, dočekaće vas prava riznica umjetnosti i emocija. Unutrašnjost crkve krije čak 68 nevjerovatnih slika čuvenog domaćeg baroknog majstora Tripa Kokolje, koji je ukrasio tavanicu i zidove veličanstvenim scenama iz života Bogorodice. Ipak, ono što nas je najviše ganulo jesu zidovi prekriveni sa oko 2.500 srebrnih zavjetnih pločica. Ove pločice su vijekovima ostavljali pomorci kao znak zahvalnosti što ih je Gospa sačuvala tokom strašnih oluja na svjetskim okeanima. Svaka ta mala srebrna ploča nosi u sebi jednu preživljenu dramu, molitvu i neizmjerno olakšanje onih koji su uspjeli da se vrate kući u zagrljaj svojih porodica.

Među svim tim blagom, u malom muzeju pored crkve, nalazi se i jedan eksponat koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Riječ je o čuvenoj tapiseriji, odnosno goblenu koji je jedna mještanka Perasta, Jacinta Kunić, vezla nevjerovatnih 25 godina dok je čekala svog supruga da se vrati sa dugog putovanja. Jacinta je goblen izrađivala od svile, zlatnih i srebrnih niti, ali ono što ga čini jedinstvenim jeste činjenica da je u njega utkala i sopstvenu kosu. Kako su godine prolazile, a ona starila, na goblenu se može pratiti kako njena kosa u vezenim djelovima polako prelazi iz tamne u potpuno sijedu. Ova dirljiva priča o ljubavi, strpljenju i vjernosti savršeno oslikava sudbinu bokeških žena koje su vijekovima živjele u stalnom iščekivanju vijesti sa mora.

Za kraj ove naše virtuelne posjete uz kafu, moramo pomenuti i neposrednog komšiju našeg vještačkog ostrva. Na svega stotinjak metara udaljenosti nalazi se ostrvo Sveti Đorđe, prirodno ostrvce sa benediktinskim manastirom iz 12. vijeka, okruženo visokim čempresima. Za razliku od Gospe od Škrpjela, Sveti Đorđe je zatvoren za turističke posjete i nosi mistično ime ostrvo mrtvih kapetana, jer se na njemu nalazi staro groblje peraštanskog plemstva. Ova dva ostrva, vještačko i prirodno, svijetlo i tamno, stoje jedno pored drugog kao vječni čuvari ulaza u unutrašnji dio Boke Kotorske. Ako ikada planirate putovanje na crnogorsko primorje, vožnja barkom od Perasta do Gospe od Škrpjela je nešto što jednostavno morate doživjeti, jer tamo ćete iz prve ruke osjetiti kako ljudska vjera i upornost mogu pobijediti morske dubine.