KAKO SU JEDNIM PETLOM POBEDILI MOĆNU TURSKU VOJSKU? Genijalni trik koji je spasio ceo grad od propasti! 🐓💣
Da li ste ikada čuli da se sudbina jednog čitavog grada i sloboda njegovih stanovnika prelomila preko leđa jednog jedinog pjetlića? Govorimo o starom gradu Đurđevcu i legendarnoj priči o Picokima, događaju koji nas je potpuno raspametio kada smo prvi put čuli za njega jer zvuči kao savršen scenario za neki istorijski komedija-film sa primjesama epske borbe za opstanak. Dok pijuckamo ovu našu kaficu, moramo sa vama da podijelimo kako je tačno tekla ta nevjerovatna prevara iz šesnaestog vijeka, jer je to priča o tome kako su domišljatost, humor i čist inat uspjeli da poraze jednu od najmoćnijih vojnih sila tog vremena, ostavljajući iza sebe legendu koja živi i danas.
Sve je počelo davne 1552. godine kada je turska vojska, pod vođstvom moćnog i prilično upornog Ulama-bega, stigla u pitomi podravski kraj sa jasnim ciljem da osvoji đurđevačku utvrdu. Naš Stari grad Đurđevac, koji i danas ponosno stoji kao svjedok tog vremena, našao se pod strašnom opsadom. Ulama-beg je brzo shvatio da vojnički ne može tako lako da slomi otpor lokalnih branitelja, pa je smislio plan koji je bio jednostavan i okrutan, blokiraće sve prilaze utvrdi i bukvalno izgladniti ljude dok sami ne otvore kapije. Zamislite taj pritisak, dani prolaze, zalihe hrane se tope, a turska vojska strpljivo čeka u svom taboru podno zidina, računajući da je pitanje trenutka kada će glad odraditi svoj prljavi posao.
I zaista, unutar zidina situacija je postajala prilično dramatična i hrana je skoro potpuno nestala. Došli su do trenutka kada je u cijeloj utvrdi ostao samo jedan jedini mali pijetao, kojeg u tom kraju od milja zovu pevčec, picek ili picok. Taj jadni, mali pjetlić realno nije mogao da nahrani ni jedno jedino gladno dijete, a kamoli čitavu vojsku i izmučeni narod koji se sklonio unutar bedema. Dok su svi bili na ivici očaja, vijećajući šta da rade i kako da se časno predaju, na scenu stupa jedna anonimna, ali nevjerovatno mudra starica. Njen prijedlog je bio toliko blesav i rizičan da su ga u početku svi vjerovatno gledali u nevjerici, ali pošto nisu imali šta da izgube, kapetan grada je odlučio da je posluša.
Starica je predložila da tog poslednjeg pjetlića ne pojedu, već da ga stave u top i ispale pravo među Turke u njihov tabor. Zamislite tu scenu, topovska cijev se usmjerava prema neprijatelju, unutra se pažljivo smješta zbunjeni picok, pali se fitilj i uz glasan prasak ptica leti preko zidina i slijeće pravo pred noge šokiranim turskim vojnicima. Kada je Ulama-beg vidio šta mu je doletjelo u tabor, ostao je potpuno zatečen. Njegova logika je bila sasvim jasna, ako ovi ljudi unutar utvrde imaju toliko hrane da se pjetlićima gađaju i bukvalno se razbacuju živinom kako bi se izrugivali neprijatelju, to znači da su im podrumi prepuni i da opsada može trajati godinama.
Potpuno obeshrabren, bijesan i svjestan da gubi vrijeme, Ulama-beg naređuje hitno povlačenje svoje vojske. Ali, prije nego što je otišao, poraženi beg se okrenuo prema zidinama i ljutito uzviknuo kletvu koja će zauvijek obilježiti ovaj kraj. Viknuo je da će Đurđevčani, ti pernati junaci koji se pjetlićima bore, ime Picoka dovijeka nositi, da će ih djeca tako zvati, a unuci njihovi ostati Picoki. Vjerujemo da Ulama-beg tada nije ni slutio da će njegova kletva zapravo postati najveći orden časti i ponosa za stanovnike Đurđevca, koji i danas sa ogromnim ponosom nose taj nadimak.
Danas, skoro pet vijekova kasnije, ova nevjerovatna priča nije zaboravljena, naprotiv, ona je postala temelj za jedan od najvećih scenskih spektakala u ovom dijelu Evrope. Svake godine, krajem juna, Đurđevac se pretvara u ogromnu srednjovjekovnu pozornicu na otvorenom tokom manifestacije koja se zove Picokijada. Središnji događaj je scenski prikaz Legende o Picokima, u kojem učestvuje preko tri stotine kostimiranih glumaca, statista, konjanika, uz fantastične zvučne i svjetlosne efekte i raskošnu pirotehniku. Imali smo priliku da vidimo to uživo i vjerujte nam da taj osjećaj kada se istorija oživi na autentičnoj lokaciji podno samog Starog grada ostavlja bez daha.
Zanimljivo je i to da je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske prepoznalo ogroman značaj ove tradicije i proglasilo Legendu o Picokima nematerijalnim kulturnim dobrom pod trajnom zaštitom. Đurđevac je zbog ove manifestacije i očuvanja baštine dobio i prestižnu titulu Evropske destinacije izvrsnosti. Kada šetate ovim prelijepim gradom, primijetićete da je motiv pijetla prisutan bukvalno svuda, na grbovima, suvenirima, umjetničkim djelima, pa čak i na krovovima kuća. Taj mali picok, koji je nekada bio samo poslednji očajnički zalogaj, danas je simbol slobode, pobjede uma nad silom i neuništivog podravskog duha koji se nikada ne predaje bez dobre šale.
