Pivsko jezero: Najveći rezervoar pitke vode koji krije potopljeni grad, a ronioci tvrde da su vidjeli svjetla u prozorima kuća na dnu. – Vještačko jezero nastalo pregrađivanjem kanjona Pive. Stari grad Plužine je potpuno potopljen. “Svjetla” su refleksije sunca kroz bistru planinsku vodu koje padaju na stakla potopljenih objekata.
Zamislite da sjedite na obali nevjerovatno plave vode, toliko čiste da biste je mogli piti direktno iz ruku, dok se ispod vas krije čitav jedan potopljeni svijet. Upravo to smo doživjeli kada smo istraživali Pivsko jezero, taj crnogorski dragulj koji nije samo obična akumulacija, već mjesto gdje se istorija bukvalno preselila pod površinu. Dok smo ispijali kafu u novim Plužinama, saznali smo da su stare Plužine, sa svim svojim ulicama, lipama i sjećanjima, ostale zarobljene u tišini dubokoj i do 180 metara. Fasciniralo nas je to što lokalni ribari i danas, kada je vodostaj nizak, mogu da nazru vrhove krovova ili zidine nekadašnjih kuća, što cijelom pejzažu daje neku mističnu, gotovo filmsku notu.
Jedna od najnevjerovatnijih priča koju smo čuli jeste ona o svjetlima u prozorima na dnu jezera. Ronioci koji su se spuštali u ove hladne dubine kunu se da su u određenim trenucima vidjeli bljeskove koji dolaze iz potopljenih objekata. Iako nauka kaže da su to samo refleksije sunčevih zraka koje kroz kristalnu planinsku vodu udaraju u preostala stakla na prozorima, mještani vole da vjeruju da grad i dalje živi neki svoj paralelni život. Nama je ta ideja bila toliko magična da smo proveli sate zureći u dubinu, pokušavajući da uhvatimo taj tajanstveni odsjaj prošlosti. Piva jednostavno ima tu moć da vas natjera da povjerujete u nemoguće.
Ono što nas je potpuno ostavilo bez teksta jeste poduhvat spašavanja manastira Piva. Zamislite samo taj inženjerski i umjetnički izazov, premjestiti čitavu svetinju, kamen po kamen, zajedno sa 1260 kvadratnih metara fresaka. Ovaj proces je trajao punih trinaest godina, od 1969. do 1982. godine, i predstavlja jedan od najsloženijih poduhvata te vrste u svijetu. Danas manastir ponosno stoji na novoj lokaciji, u selu Sinjac, ali miris stare Pive i dalje se osjeća u njegovim zidinama. Mi smo bili fascinirani preciznošću kojom je svaki detalj vraćen na svoje mjesto, dokazujući da ljudska volja može nadjačati čak i nadolazeću vodenu stihiju.
Tokom naše plovidbe sa Mikicom, lokalnim domaćinom koji poznaje svaki kutak jezera, saznali smo i za suroviju stranu ovih dubina. Jezero je, nažalost, postalo vječna kuća za mnoge koji su stradali u saobraćajnim nesrećama na opasnom putu od Plužina ka Šćepan Polju. Priče o automobilima koji leže na dubinama preko 100 metara, do kojih ni najiskusniji ronioci ne mogu bezbjedno da dopru, unijele su dozu strahopoštovanja u našu avanturu. Taj kontrast između rajske ljepote tirkizne vode i mračnih tajni koje ona čuva u svom mulju čini Pivsko jezero jednim od najuzbudljivijih mjesta koja smo ikada posjetili.
Nismo mogli da odolimo a da ne posjetimo i pećinu Oteša, skriveni dragulj na samoj obali jezera. Ulazak u nju je kao ulazak u prirodnu katedralu, a pogled koji se pruža na vodu iz njene unutrašnjosti je nešto što se ne može opisati riječima, to se mora doživjeti. Čak su se ovdje održavale i džez svirke, jer je akustika pećine takva da svaki ton dobija potpuno novu dimenziju. Dok smo slušali eho sopstvenih glasova, shvatili smo da Piva nije samo destinacija, ona je osjećaj. Od adrenalinskog ziplajna koji prolazi visoko iznad vas, do tišine mjesta Silence gdje smo se kupali u pitkoj vodi, svaki sekund je bio ispunjen otkrićima.
Na kraju dana, sjedeći na ponti dok se sunce lagano povlačilo iza durmitorskih vrhova, razmišljali smo o ljudima koji su morali napustiti svoje domove da bi se stvorilo ovo jezero. Stare Plužine su bile varoš puna života, odbojkaških utakmica pod lipama i drugarstva kakvo se rijetko srijeće. Danas je to sjećanje konzervirano u milionima kubika vode. Mi smo otišli odatle sa osjećajem da smo dotakli nešto vječno, nešto što prkosi vremenu i modernom svijetu. Pivsko jezero je podsjetnik da priroda uvijek nađe način da nas zadivi, bilo svojom ljepotom, bilo tajnama koje odluči da sakrije od naših pogleda.
