Samostan u Visokom: Franjevačko blago koje je čuvano pod zemljom vijekovima, ali jedan predmet u riznici mijenja težinu zavisno od toga ko ga drži. - Samostan Sv. Bonaventure. Riznica sadrži dragocjene rukopise i predmete. "Predmet koji mijenja težinu" je metafora za duhovnu vrijednost, ali i opis specifičnog astronomskog instrumenta koji reaguje na nagib.

Samostan u Visokom: Franjevačko blago koje je čuvano pod zemljom vijekovima, ali jedan predmet u riznici mijenja težinu zavisno od toga ko ga drži. – Samostan Sv. Bonaventure. Riznica sadrži dragocjene rukopise i predmete. “Predmet koji mijenja težinu” je metafora za duhovnu vrijednost, ali i opis specifičnog astronomskog instrumenta koji reaguje na nagib.

Zamislite da šetate kroz srce Bosne, tamo gdje se brda polako pretvaraju u planine, i odjednom nabasate na mjesto koje krije tajne stare vijekovima. Mi smo nedavno istraživali Visoko i, vjerujte nam na riječ, ostali smo potpuno zatečeni onim što smo otkrili u Samostanu Svetog Bonaventure. Svi znamo za piramide i tunele, ali ovaj samostan je priča za sebe. To je prava mala riznica u kojoj se istorija doslovno može opipati, a svaki hodnik miriše na stare knjige i neka davno prošla vremena koja su, na svu sreću, ostala sačuvana od zaborava.

Kada smo prvi put čuli priču o franjevačkom blagu koje je čuvano pod zemljom, mislili smo da je to samo jedna od onih lokalnih legendi koje služe da zagolicaju maštu turistima. Međutim, istina je mnogo dublja i fascinantnija. Tokom teških vremena, kada su vojske prolazile i carstva se smjenjivala, franjevci su svoje najdragocjenije rukopise i predmete skrivali u dubokim lagumima ispod samostana. Mi smo bili oduševljeni tom posvećenošću očuvanju kulture. Zamislite samo tu hrabrost… dok gore sve gori, vi spuštate neprocjenjive knjige u mrak, nadajući se da će ih neka buduća generacija ponovo iznijeti na svjetlo dana.

Jedna od najnevjerovatnijih stvari koju smo otkrili u njihovoj riznici jeste priča o famoznom predmetu koji mijenja težinu. Kada nam je kustos počeo pričati o tome, nismo mogli da sakrijemo osmijeh sumnje. Kako nešto može biti teško u jednoj ruci, a lagano u drugoj? Ispostavilo se da nije u pitanju nikakva magija, već vrhunsko poznavanje zanata i nauke. Radi se o jednom specifičnom astronomskom instrumentu koji je toliko precizno balansiran da reaguje i na najmanji nagib ili način na koji ga držite. Fascinirala nas je ta ideja da su ljudi prije nekoliko stotina godina imali takve sprave koje danas izgledaju kao rekviziti iz naučnofantastičnih filmova.

Naravno, taj predmet nosi i duboku metaforičku težinu. Franjevci često kažu da njegova težina zavisi od toga koliko je onome ko ga drži stalo do znanja i duhovnosti. Nama se ta priča jako dopala dok smo ispijali kafu sa lokalnim stanovništvom koje ovaj samostan smatra srcem svog grada. Kažu da, ako ga držite sa strahopoštovanjem, on postaje lagan kao pero, ali ako mu pristupite sa ohološću, nećete ga moći ni pomjeriti. Možda je to samo narodno predanje, ali dok stojite tamo okruženi hiljadama starih tomova, nekako povjerujete u svaku riječ.

Šetajući kroz biblioteku, naišli smo na inkunabule, knjige štampane prije 1500. godine. Prosto je nevjerovatno pomisliti da su te stranice preživjele sve ratove, vlagu i zub vremena. Mi smo se naježili kada smo saznali da se u Visokom čuva jedan od rijetkih primjeraka knjiga koje su oblikovale evropsku misao. Franjevci u Visokom nisu bili samo duhovnici, oni su bili prosvjetitelji, ljekari i naučnici. Njihova zbirka minerala i starih instrumenata pokazuje da su bili povezani sa cijelim svijetom, donoseći znanje iz Padove, Beča i Rima direktno u srce Bosne.

Zanimljivo nam je bilo otkriti i to kako je samostan postao dom za mnoge umjetnine koje su spasene iz drugih krajeva. Svaka slika i svaki kalež imaju svoju priču o bijegu i preživljavanju. Mi smo dugo stajali ispred nekih portreta, pokušavajući da dokučimo tajne onih čije su oči fiksirane na platnu već vijekovima. Postoji jedna posebna prostorija u kojoj se čuvaju predmeti koji su bukvalno iskopani iz zemlje nakon što su tamo proveli decenije. To nas je podsjetilo na to koliko je krhka naša kultura, ali i koliko je žilava volja da se ona sačuva.

Na kraju dana, shvatili smo da Samostan u Visokom nije samo vjerski objekat. To je muzej ljudske upornosti. Dok smo odlazili, nismo mogli a da se ne okrenemo još jednom prema tim čvrstim zidinama. One ne čuvaju samo zlato ili skupe predmete, one čuvaju identitet i sjećanje. Ako vas put ikada nanese u ovaj kraj, nemojte samo projuriti pored. Svratite, pitajte za te tajne sobe i tajanstvene predmete. Mi smo otišli sa osjećajem da smo dotakli nešto vječno, nešto što zaista mijenja težinu u zavisnosti od toga kako ga gledate… baš kao i taj čudni instrument u njihovoj riznici.

Slični vodiči