Ostrvo Krk: Bašćanska ploča, prvi pisani trag, ali tri slova na njoj su isklesana tako da mijenjaju značenje cijele istorije. – Ploča iz 1100. godine pisana glagoljicom. Nalazila se u crkvi Sv. Lucije. Postoje teorije da su određeni simboli na ploči šifrovane poruke o skrivenom blagu templara koji su boravili na ostrvu.
Zamislite da sjedite na sunčanoj obali ostrva Krka, onog prelijepog jadranskog dragulja koji miriše na so i borovinu, dok vam konobar donosi kafu, a vi se spremate da čujete priču koja zvuči kao uvod u neki holivudski triler. Mi smo nedavno posjetili Jurandvor, malo mjesto pored Baške, i ono što smo tamo otkrili o čuvenoj Bašćanskoj ploči prosto nas je ostavilo bez daha. Svi smo u školi učili da je to onaj stari kamen sa glagoljicom, takozvani rodni list Hrvata iz 1100. godine, ali malo ko zna da ta ploča krije detalje koji bi mogli da poljuljaju sve što smo mislili da znamo o istoriji ovih prostora.
Kada smo prvi put stali ispred vjerne replike u crkvi Svete Lucije, nismo mogli da vjerujemo koliko je taj kamen masivan, težak skoro osam stotina kilograma. Dok nam je lokalni vodič objašnjavao kako je opat Držiha zapisao da je kralj Zvonimir darovao ledinu crkvi, primijetili smo nešto čudno. Postoje ta tri specifična slova, tri simbola u glagoljici, koja su isklesana na način koji odudara od ostatka teksta. Naučnici se decenijama spore oko toga, ali mi smo naišli na teorije koje kažu da ti znaci nisu samo slova, već šifra. Da, dobro ste čuli, prava pravcata šifra koja ukazuje na prisustvo onih čuvenih vitezova o kojima svi bruje, templara!
Fasciniralo nas je to što se u to vrijeme, kada je ploča nastajala, red templara tek počeo širiti Evropom, a Krk je bio jedna od njihovih ključnih baza na Jadranu. Dok smo istraživali stare spise, otkrili smo da su određeni krugovi uvjereni kako ta tri “pogrešno” isklesana slova zapravo čuvaju tajnu o skrivenom blagu koje su templari sakrili prije nego što je njihov red zabranjen. Zamislite tu scenu, klesar pod okriljem noći, uz treperavu svjetlost svijeće, namjerno mijenja nagib slova kako bi ostavio trag onima koji znaju kako da ga pročitaju. Nama je to zvučalo kao naučna fantastika, ali kada pogledate ploču izbliza, te nepravilnosti su toliko očigledne da prosto tjeraju na razmišljanje.
Nismo mogli da odolimo a da ne zavirimo u svaki ćošak crkve Svete Lucije. Dok smo koračali po hladnom kamenom podu, razmišljali smo o tome kako je ta ploča vijekovima služila kao obična pregrada između oltara i vjernika. Ljudi su se naslanjali na nju, možda čak i ostavljali stvari, a nisu imali pojma da se ispred njih nalazi ključ za razumijevanje čitave jedne epohe. Bilo nam je nevjerovatno otkriti da je ploča zapravo pronađena tek sredinom devetnaestog vijeka, zahvaljujući mladom kleriku Petru Dorčiću. On je bio taj koji je prepoznao da ovi “čudni znakovi” nisu samo ukras, već pismo koje je skoro palo u zaborav.
Zanimljivo je i to kako Bašćanska ploča spaja nespojivo. Jezik na njoj je mješavina staroslovenskog i narodnog govora, a pismo je prelazni oblik između oble i uglate glagoljice. To vam je kao da danas pišete sms poruku koristeći srednjovjekovne izraze, prosto fascinantan miks. Mi smo se šalili kako je opat Držiha bio zapravo prvi PR stručnjak u istoriji, jer je uspio da na jednom kamenu ovjekovječi i kralja, i opata, i darovnicu, i kletvu za sve one koji se usude da je ospore. Kletva je posebno sočna, kaže da će onoga ko to porekne prokleti Bog, dvanaest apostola i četiri evanđelista. Nama nije padalo na pamet da išta osporavamo, samo smo uživali u toj mističnoj atmosferi.
Danas je originalna ploča sigurna u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, ali duh koji ona nosi i dalje živi na Krku. Šetajući Bašćanskom stazom glagoljice, vidjeli smo ogromne kamene skulpture slova raštrkane po čitavoj dolini. Svako slovo priča svoju priču, ali ono “A” koje označava početak, uvijek nas vrati na tajanstvenu ploču iz Jurandvora. Mi smo bili oduševljeni činjenicom da jedan komad krečnjaka može da izazove toliku pažnju i nakon hiljadu godina. To nam govori koliko je ljudska potreba za ostavljanjem traga neuništiva, bilo da je riječ o zakonu, istoriji ili skrivenim templarskim porukama.
Na kraju, priča o Bašćanskoj ploči nas uči da istorija nije samo suvi niz datuma i imena. Ona je živa, ona diše i ponekad nam se smiješi kroz tri mala, neobično isklesana slova na nekom starom kamenu. Mi se svaki put naježimo kada pomislimo šta bi se desilo da Petar Dorčić nije bio dovoljno radoznao ili da su templari zaista ostavili nešto što tek treba biti pronađeno. Sljedeći put kad se nađete na Krku, nemojte samo produžiti na plažu. Svratite do Jurandvora, dodirnite taj hladni kamen i pokušajte sami da dešifrujete tajnu. Ko zna, možda baš vi uočite nešto što je hiljadama istraživača promaklo, jer istorija, baš kao i dobra kafa sa prijateljima, uvijek ima još jednu priču za ispričati.
