Grad Sombor: Mjesto sa najviše zelenila, ali jedno drvo u centru grada odbija da olista već decenijama, iako je potpuno zdravo. – Sombor je poznat po bođošima (američki koprivić). Postoji jedno stablo koje je botanički fenomen jer ostaje “uspavano” duže od ostalih, što je izazvalo brojne urbane legende o njegovoj povezanosti sa starim gradskim katakombama.

Zamislite grad u kojem svaki stanovnik ima na raspolaganju nevjerovatnih dvadeset i sedam kubnih metara sopstvenog zelenila. Ne, to nije neki futuristički eko-grad sa sjevera Evrope, to je naš dobri stari Sombor. Čim smo zakoračili u ovo bačko jezgro, odmah nam je bilo jasno zašto ga odvajkada zovu Zelengrad. Dok smo šetali pod sjenkama ogromnih krošnji, otkrili smo priču koja zvuči kao uvod u neki fantastični roman, priču o drvetu koje spava dok cijeli grad cvjeta.

Sve u Somboru se vrti oko bođoša. To je drvo koje je postalo apsolutni simbol grada. Fasciniralo nas je saznanje da su prvi bođoši, ili američki koprivići, stigli ovdje još krajem devetnaestog vijeka. Gradonačelnik dr Bene Čihaš je tada odlučio da ozeleni grad hiljadama sadnica ovog neobičnog drveta. Danas ih ima preko sedam i po hiljada, a njihovi drvoredi se protežu na nevjerovatnih sto trideset kilometara. To su pravi zeleni tuneli kroz koje prolazite, potpuno izolovani od ljetnje vreline. Ali, usred tog bujnog zelenila, naletjeli smo na podatak o jednom posebnom stablu u samom centru grada koji nas je potpuno ostavio bez teksta.

Postoji to jedno drvo, botanički fenomen koji već decenijama zbunjuje i stručnjake i prolaznike. Dok se cijeli Sombor početkom proljeća kupa u mladom lišću, ovo stablo ostaje golo, sivo i naizgled potpuno suvo. Mislili smo da je drvo odavno stradalo, ali botaničari kažu da je ono savršeno zdravo. Ono jednostavno odbija da olista onda kada to rade svi ostali. To je takozvano uspavano drvo koje kao da čeka neki tajni znak da bi se probudilo. Mi prosto nismo mogli da povjerujemo da priroda može biti tako tvrdoglava i hirovita.

Naravno, tamo gdje nauka zastane, počinju gradske legende. Slušajući mještane uz kafu u jednom od somborskih pasaža, saznali smo za teoriju koja nas je naježila. Kažu da je korijenje tog posebnog stabla prodrlo duboko u zaboravljene gradske katakombe koje se kriju ispod Sombora. Te stare zidine i tuneli, o kojima se više šapuće nego što se zna, navodno crpe energiju drveta ili ga drže u nekoj vrsti vještačkog sna. Neki čak tvrde da drvo olista tek kada se u podzemlju dogodi nešto što mi gore ne možemo ni da zamislimo. Nama je ta priča zvučala nevjerovatno, ali u gradu sa tako dugom i gospodskom istorijom, sve se čini mogućim.

Istražujući dalje, otkrili smo da Sombor nije samo grad drveća, već i grad neobičnih rekorda. Da li ste znali da Somborci imaju katastar zelenila u kojem svako stablo ima svoju ocjenu? Vidjeli smo ginko pored ljekarne koji ima čistu peticu, iako niko ne zna tačno koliko je star, pretpostavlja se barem pola vijeka. Ginko je sam po sebi čudo, vrsta koja se nije mijenjala milionima godina, a u Somboru stoji kao živi spomenik. Tu je i sekvoja pored hotela koja je nadvisila samu zgradu, iako takvo drveće obično vezujemo za daleku Ameriku. Svaki korak kroz Sombor bio je za nas malo botaničko otkriće.

Ono što nas je posebno oduševilo je način na koji ljudi ovdje žive sa svojim drvećem. Stariji sugrađani su nam pričali kako su kao djeca koristili bobice bođoša kao municiju za pljuce, male cijevi od trske. To je bila njihova verzija ulične zabave, rafalna paljba plodovima drveta koje ih čuva od sunca. Danas se ti drvoredi planski obnavljaju, jer su mnoga stabla ušla u svoj drugi vijek postojanja. Postoji neka dirljiva veza između stanovnika i tih zelenih divova, kao da su bođoši ravnopravni građani Sombora koji samo ne plaćaju porez.

Na kraju, nismo mogli a da ne razmišljamo o tom uspavanom drvetu. Možda ono zaista čuva tajne somborskih laguna i tunela, a možda nam samo šalje poruku da je u redu biti drugačiji, čak i ako cijeli svijet oko tebe cvjeta u isto vrijeme. Sombor nas je naučio da priroda ima svoj ritam i svoje male pobune. Ako vas put nanese u ovaj najzeleniji grad, obavezno potražite to stablo u centru. Možda baš vi budete tu onog trenutka kada odluči da se probudi iz svog decenijskog sna i konačno pokaže svoje pravo lice.