Planina Cer: Mjesto prve velike pobjede u Velikom ratu, ali vojnici su tvrdili da im je u borbi pomogao neko ko uopšte nije bio od krvi i mesa. – Cerska bitka je prva pobjeda saveznika u Prvom svjetskom ratu. Postoje zapisi vojnika koji su opisivali neobične pojave i “pomoć sa neba” tokom presudnih juriša na planinskim vrhovima.
Zamislite jedan od onih sparnih avgustovskih dana na planini Cer, kada vazduh stoji, a miris borovine se miješa sa prašinom. Upravo tu, 1914. godine, odigralo se nešto što je šokiralo cijeli tadašnji svijet i natjeralo vojne stratege u Berlinu i Beču da se dobro počešu po glavi. Mi smo istraživali te nevjerovatne trenutke i prosto nismo mogli da povjerujemo kakve su sve legende i svjedočanstva ostali iza ove epske bitke. Sve je počelo kao pokušaj moćne Austrougarske da jednom malom kaznenom ekspedicijom pregazi Srbiju, a završilo se njihovim potpunim poniženjem i prvom pobjedom saveznika u Velikom ratu.
Kada smo prvi put čuli priče o tome da vojnici u jeku borbe nisu vidjeli samo neprijatelja, već i nešto mnogo mističnije, mislili smo da je to samo plod iscrpljenosti i prevelike vrućine. Međutim, čitajući zapise iz tog vremena, otkrili smo da su mnogi učesnici juriša na planinske vrhove opisivali neobične pojave koje su nazivali pomoć sa neba. Zamislite tu scenu, pakao od vatre i čelika svuda oko vas, a vi imate osjećaj da vas kroz tu kišu metaka vodi neko ko uopšte nije od krvi i mesa. To nam je bilo apsolutno fascinantno, jer takva svjedočanstva daju cijelom događaju jednu gotovo natprirodnu dimenziju koju istorijski udžbenici često preskaču.
Fascinantno nam je bilo i saznanje o tome koliko je potcijenjen bio taj obični srpski seljak koji je tek skinuo kosu i uzeo pušku u ruke. Austrougarski generali su se hvalili kako će Srbija pasti za svega sedam dana. Čak su taj pohod nazvali šetnja do Niša. Možete li samo zamisliti tu dozu arogancije? Mi smo se prosto naježili kada smo otkrili da su srpski vojnici, iscrpljeni od prethodnih balkanskih ratova, pretrčali stotine kilometara da bi stigli na položaje. To nije bila samo vojska, to je bila sila prirode koja je branila svoj kućni prag, svoje porodice i komad zemlje koji im je značio sve na svijetu. Upravo taj poriv je bio nešto na šta Beč uopšte nije računao.
Nismo mogli da odolimo a da ne potražimo detalje o čuvenom komandantu Stepi Stepanoviću, čovjeku koji je postao živa legenda nakon ove bitke. On je shvatio važnost Cera mnogo prije nego što su neprijatelji uopšte shvatili gdje se nalaze. Njegova odluka da zauzme kote Trojan i Kosanin grad bila je ključna. Bilo nam je nevjerovatno otkriti da su se presudne borbe kod sela Tekeriš vodile doslovno prsa u prsa, u mraku i potpunom haosu. U tim trenucima, kada se nije znalo ko pije a ko plaća, srčanost je bila jedino što je pravilo razliku između života i smrti. Austrougarski vojnici, koji su mislili da idu na lagani izlet, odjednom su se našli u paklu iz kojeg su bježali glavom bez obzira ka Drini.
Zanimljivo je i to kako je poraz moćne imperije odjeknuo u svijetu. Niko, ali bukvalno niko, nije očekivao da će jedna mala zemlja zadati takav šamar sili koja je brojala milione vojnika. Mi smo bili oduševljeni činjenicom da je upravo ova bitka podigla moral svim silama Antante, koje su u tom trenutku gubile na svim drugim frontovima. To nam govori mnogo o tome koliko su srce i inat bitni u svakoj borbi, bilo da je ona vojna ili životna. Cerska bitka nije bila samo vojni uspjeh, ona je bila dokaz da nemoguće postaje moguće kada se brani pravda i sloboda.
Danas, kada stojite na vrhu Cera i gledate ka dolini Jadra, teško je zamisliti onaj užasan smrad i masovne grobnice o kojima je pisao francuski novinar Henri Barbi. On je zabilježio da je prilaz vrhu bio gotovo nemoguć zbog broja stradalih. Nama je to bilo veoma potresno saznanje, jer iza svake te brojke stoji nečija sudbina i prekinut život. Ipak, taj spokoj koji danas vlada na planini je najbolji spomenik onima koji su tvrdili da su u borbi imali pomoć nevidljivih sila. Mi se svaki put naježimo kada pomislimo na taj prvi bljesak pobjede koji je označio ulazak u jednu novu, surovu epohu, ali i pokazao put svima onima koji su mislili da se protiv jačeg ne vrijedi boriti.
Na kraju, priča o planini Cer i onome što su vojnici tamo doživjeli nas uči da istorija nije samo suvi niz datuma i imena. Ona je isprepletena legendama, emocijama i onim neobjašnjivim trenucima koji prkose logici. Ti vojnici koji su tvrdili da ih vodi neko drugi zapravo su u sebi pronašli snagu koju nisu ni znali da posjeduju. Mi smo ostali bez teksta pred njihovom žrtvom i hrabrošću. Sljedeći put kada budete planinarili nekim vrhovima, oslušnite vjetar i sjetite se onih koji su vjerovali da im nebo pomaže, jer su im se u tim trenucima zemlja i nebo zaista spojili u jedno.
