Viminacijum: Rimski grad gdje su mamuti bili domaće životinje, a jedno otkriće u grobnici je natjeralo arheologe da odmah zatvore iskopinu. – Rimski vojni logor i grad. Otkriven je cijeli skelet mamuta “Vike”. Postoje priče o grobnicama sa prokletstvima i neobičnim predmetima koji ne pripadaju tom vremenu, zbog čega su neki radovi obustavljeni.

Zamislite da šetate prašnjavim putevima nekadašnjeg Rimskog carstva, ali umjesto da sretnete legionare u oklopima, naletite na krdo mamuta. Zvuči kao scenario za neki holivudski blokbaster, zar ne? Upravo to je osjećaj koji nas je preplavio kada smo zakoračili u Viminacijum, antički grad u blizini Kostolca. Ali, ono što nas je potpuno izulo iz cipela nije samo rimska istorija, već nevjerovatna činjenica da su na ovom mjestu, milionima godina prije nas, mamuti bili domaće životinje. Dobro, možda ih nisu šetali na povocu, ali su definitivno bili gospodari ovog terena.

Kada smo prvi put čuli za mamuticu Viku, mislili smo da je to samo još jedan marketinški trik za privlačenje turista. Međutim, kada smo stali ispred njenog savršeno očuvanog skeleta, koji leži baš onako kako je uginula prije milion godina, prosto smo zanijemili. Fascinantno nam je bilo saznanje da je Vika bila prava dama u godinama, imala je oko šezdeset ljeta kada je, pretpostavlja se, ostala zaglavljena u blatu pradelte rijeke Morave. Sa preko četiri metra visine i težinom od deset tona, bila je prava planina od mesa i kostiju. Mi smo se šalili da bi joj danas bio potreban ozbiljan parking prostor, a ne samo obična grobnica.

Ali, ovdje priča postaje stvarno čudna i pomalo jeziva. Dok smo razgovarali sa ljudima koji rade na iskopavanjima, saznali smo da su neka otkrića u grobnicama natjerala arheologe da se bukvalno prekrste i zatvore radove. Postoje zapisi i priče o grobnicama koje kao da nose neku vrstu drevnog prokletstva. Nisu u pitanju samo kosti, već neobični predmeti koji, prema nekim teorijama, uopšte ne pripadaju tom vremenskom periodu. Zamislite da kopate rimski grad iz prvog vijeka i pronađete nešto što izgleda kao dio moderne tehnologije… nismo mogli da vjerujemo sopstvenim ušima dok su nam prepričavali te anegdote. Zbog takvih misterija, određeni dijelovi lokaliteta su zapečaćeni i pristup im je strogo zabranjen, što samo raspiruje maštu svakog posjetioca.

Nismo mogli a da se ne zapitamo kako je izgledao suživot rimskih vojnika i ovih praistorijskih džinova, barem u glavama onih koji su kasnije pronalazili njihove kosti. Rimljani su bili praktičan narod, ali sresti se sa lobanjom mamuta za njih je sigurno bio dokaz postojanja ciklopa ili nekih mitoloških čudovišta. Fasciniralo nas je to što se u Viminacijumu bukvalno sudaraju dvije epohe, paleontologija i arheologija. Hodate kroz Mamut park, koji je izgrađen trideset metara ispod površine zemlje, i osjećate se kao da ste u nekoj drugoj dimenziji. Ambijent je nesvakidašnji, vazduh je drugačiji, a tišina koja tamo vlada je prosto opipljiva.

Zanimljivo nam je bilo i to što Vika nije jedina. Nekoliko godina kasnije, pronađeni su ostaci još četiri mamuta… Nosko, Trbuško, Đomla i Lenka. Da, arheolozi imaju sjajan smisao za humor kada je u pitanju imenovanje ovih divova. Mi smo se pitali ko bi od njih bio vođa grupe, ali smo brzo shvatili da je Vika neprikosnovena kraljica Viminacijuma. Ono što nas je posebno oduševilo je način na koji su ti ostaci prezentovani. Ne nalaze se u sterilnim muzejskim vitrinama, već su ostavljeni u sloju pijeska u kojem su i pronađeni. Imate osjećaj da će se svakog trenutka stresti, otresti tu prašinu i krenuti u šetnju ka amfiteatru.

Kada smo već kod amfiteatra, to je priča za sebe. Viminacijum je bio toliko moćan grad da je imao svoj mauzolej, terme, pa čak i luku. Ali, ta mračna strana, te misteriozne grobnice sa prokletstvima, to je ono što vas drži budnim dok se vraćate kući. Rekli su nam da su neki radnici odbijali da nastave kopanje nakon što bi naišli na određene simbole ili predmete koji su djelovali zlokobno. Možda je to samo praznovjerje, a možda su stari stanovnici ovog grada zaista željeli da neke tajne ostanu zakopane zauvijek. Nama je to dalo materijala za priču barem do sljedeće kafe.

Na kraju dana, Viminacijum nam je pokazao da zemlja ispod naših nogu krije slojeve o kojima nismo mogli ni da sanjamo. Bilo da su u pitanju mamuti koji su lagano šetali ovim prostorima ili Rimljani koji su gradili palate, sve se to stopilo u jednu nevjerovatnu cjelinu. Mi smo otišli sa osjećajem da smo samo na trenutak provirili kroz ključaonicu vremena. Ako ikada budete imali priliku, obavezno posjetite Viku i njenu ekipu. Možda nećete vidjeti duhove rimskih vojnika, ali onaj čudni osjećaj u stomaku dok gledate u grobnicu koja je “morala biti zatvorena”… e, to vam niko ne može prepričati. To se mora doživjeti.