Ulica ‘Pusti me proći’: Arhitektonski trik za bliskost i odbranu starog grada

Lutajući uskim, kamenim lavirintima starog Kotora i Bara, naišli smo na prolaze koji su nas natjerali da bukvalno uvučemo stomak. Najpoznatija među njima, ulica simboličnog naziva “Pusti me proći”, toliko je uska da se dvije osobe prosječne građe u njoj ne mogu mimoići bez bliskog kontakta. Nismo mogli vjerovati da su srednjovjekovne arhitekte svaki centimetar dragocjenog prostora unutar zidina planirale s takvom matematičkom strogoćom. … Fasciniralo nas je saznanje da ovi uski prolazi nisu bili samo rezultat nedostatka prostora, već su imali i ključnu odbrambenu ulogu. Naime, u slučaju da neprijatelj probije glavne kapije, ovakve ulice bi onemogućile kretanje velikih grupa vojnika i upotrebu dugih mačeva ili kopalja. Prema dostupnim podacima, širina ulice je bila diktirana i potrebom za stvaranjem prirodne hladovine tokom vrelih ljetnih mjeseci, jer sunce u ove “kamene kanjone” dospijeva samo na kratko. Zanimljivo je da su mještani razvili čitav bonton prolaska kroz ove tjesnace, gdje prednost uvijek ima onaj ko je prvi zakoračio. Jedna od teorija kaže da su ove ulice služile i kao svojevrsni zvučni izolatori, zadržavajući buku unutar malih trgova. Dok smo stajali u tom kamenom zagrljaju, osjetili smo miris opranog veša koji se suši visoko iznad naših glava i shvatili da je život u starom gradu bio igra balansa između privatnosti i stalne upućenosti na komšije.