Ostrvo koje je dom najstarijem komunalnom vijeću, a na njemu se i danas priča jezikom koji izumire

Ostrvo Krk nas je dočekalo svojom mistikom i kamenim ulicama koje čuvaju tajne stare hiljadu godina. Fasciniralo nas je kada smo ušli u crkvu Svete Lucije u Baški i vidjeli repliku Bašćanske ploče… nismo mogli vjerovati da jedan komad kamena može nositi toliku težinu identiteta. Saznali smo da je to “rodni list” pismenosti, gdje je prvi put na narodnom jeziku uklesano ime hrvatskog kralja. Ali, ono što nas je još više iznenadilo jeste saznanje da se na ovom ostrvu i dalje može čuti “cakavica”, specifičan dijalekt koji polako izumire. Zanimljivo je da je Krk kroz istoriju bio pod okupacijom brojnih sila, ali je njegovo plemstvo, knezovi Frankopani, uspjelo da zadrži nevjerovatan nivo autonomije. Prema dostupnim podacima, Krk je dom i jednom od najstarijih komunalnih vijeća u Evropi, što svjedoči o ranoj demokratskoj svijesti mještana. Dok smo šetali kroz Vrbnik, osjetili smo taj ponos koji se prenosi s koljena na koljeno. Kako je jedno malo mjesto uspjelo da sačuva svoj jezik pored silne Venecije i Austrije? Odgovor smo pronašli u tvrdoglavosti kamena i ljudi koji su znali da je jezik jedina domovina koju im niko ne može oduzeti. Za nas je Krk ostao ostrvo koje ne nudi samo more, već duboki uvid u to kako se čuva sopstveno “ja” dok se oko vas mijenjaju carstva i vijekovi.