Maglič: Nevidljiva tvrđava u zagrljaju oblaka
Vozili smo se kroz dolinu jorgovana, prateći tok Ibra, kada smo iznad nas, u gustoj magli, na trenutak ugledali zidine Magliča. Fasciniralo nas je kako se ova tvrđava, podignuta na oštroj litici, bukvalno “igra” žmurke sa svakim ko prolazi ispod nje. Strateški položaj Magliča je takav da on, čim se spusti jutarnja magla iz rijeke, potpuno nestane iz vidokruga. Nismo mogli vjerovati koliko je to bila genijalna odbrambena taktika u srednjem vijeku… vojske su mogle prolaziti dolinom, a da uopšte ne primijete da ih sa visine posmatra čitava posada vojnika. Uspon do zidina bio je izazovan, ali pogled odozgo nam je objasnio sve. Grad je bio neosvojiv jer je priroda radila za njega. Interesantno je da se unutar zidina i danas vide ostaci palate i crkve svetog Đorđa, što govori o tome da Maglič nije bio samo vojni punkt, već pravi mali grad u oblacima. Jedna od teorija kaže da je tvrđavu podigao prokleti Jerina, dok drugi vjeruju da je bila zaštitnik obližnjih manastira Žiče i Studenice. Ono što nas je najviše dojmilo je taj osjećaj izolacije i sigurnosti… dok stojite na kulama, osjećate se kao da ste na vrhu svijeta, potpuno nevidljivi za sve probleme koji ostaju dolje u dolini. Maglič nas je podsjetio da su naši preci znali kako da iskoriste svaki hir prirode u svoju korist.
