Kanjon rijeke Rakitnice je toliko uzak da ne možete vidjeti nebo, a niko ga nije prešao do kraja bez opasnosti po život

Stajali smo na rubu kanjona Rakitnice i gledali u ambis dubok preko 800 metara. To je mjesto gdje civilizacija prestaje, a počinje surova, iskonska priroda. Otkrili smo da je ovaj kanjon, iako se nalazi tako blizu Sarajeva i Konjica, jedan od posljednjih neistraženih dijelova Evrope. Fasciniralo nas je saznanje da postoje dijelovi kanjona koji su toliko uski da, kada ste unutra, bukvalno ne vidite nebo iznad sebe… samo visoke, hladne stijene koje se gotovo dodiruju. Nismo mogli vjerovati pričama o Mostu ljubavi koji se nalazi negdje u tim dubinama. To nije most od kamena ili čelika, već prirodni fenomen, stijena koja se zaglavila između dva zida kanjona iznad provalije u koju sunce nikada ne ulazi. Saznali smo da je prolazak kroz cijeli kanjon, dug 26 kilometara, poduhvat koji se graniči sa ludošću ako niste vrhunski opremljeni i spremni na sve. Voda Rakitnice je ledena, a nivo može porasti za nekoliko metara u roku od par sati ako padne kiša na planinama iznad. Jedna od najzanimljivijih stvari koje smo otkrili je da u kanjonu žive vrste koje su ostale netaknute hiljadama godina, jer čovjek tamo jednostavno nema pristupa. Postoje legende o selima koja su bila potpuno odsječena od svijeta, gdje su ljudi živjeli po nekim svojim pravilima, skriveni u naborima planina Visočice i Bjelašnice. Mi smo se usudili samo na rubne dijelove, ali i to je bilo dovoljno da osjetimo to strahopoštovanje. Rakitnica nije rijeka koju možete ukrotiti… ona je sila koja je sebi prokopala put kroz najtvrđi kamen i koja ljubomorno čuva svoje tajne. Svaki korak dublje u kanjon je kocka sa životom, i upravo ta opasnost je ono što nas je najviše privuklo, ali i natjeralo da se povučemo sa dubokim naklonom toj divljini.